Lađanska
LaÄ‘anska je naselje smješteno u sjeveroistoÄnome dijelu jedinice teritorijalne samouprave Grada Našica. Do njega se najlakše dolazi ako u središtu mjesta Jelisavac skrenete prema NašiÄkim ribnjacima. Upravo su ti ribnjaci bili poticaj naseljavanja LaÄ‘anske. Njihova je izgradnja zapoÄela 1903. godine. Bili su u vlasništvu obitelji PejaÄević, a prostirali su se u gotovo pravilnom polukrugu oko sela LaÄ‘anska. Naravno, prije izgradnje ribnjaka, u ne tako davnoj prošlosti, na ovome je nizinskome podruÄju bila šuma u vlasništvu grofovske obitelji PejaÄević. PriÄa se kako su PejaÄevići još poÄetkom 20. stoljeća ovdje dolazili svojim koÄijama na izlet i šetnju lijepom slavonskom hrastovom šumom. Neki smatraju da upravo prema rijeÄi „hlad“, „lad“, nastaje i naziv za ovo mjesto - LaÄ‘anska (mjesto koje ima puno hlada ili 'lada), no ova bi se teorija tek trebala provjeriti i dokazati. Naime, isprva je naziv za mjesto bio „šuma LaÄ‘anska“, pa smatramo da je današnji naziv mjesta nastao izmjenom izvornog korijena ovoga toponima.
Kako su šume ovoga kraja bile intenzivno sjeÄene i korištene u drvnoj industriji, tako je i šumu ovoga podruÄja zadesila ista sudbina. U ovome kraju sjeÄu su vršili radnici iz bosanskogradiške Posavine i odluÄili se trajno naseliti u našiÄkom kraju, upravo na mjestu iskrÄene šume i novoizgraÄ‘enih ribnjaka. Postupno su kupovali parcele i nastanjivali se, gradeći skromne obiteljske kućice.
Seoski zvonik
Veliki dogaÄ‘aj za mještane sela LaÄ‘anska bio je podizanje i posveta seoskog zvonika 1967. godine. Naime, u to vrijeme selo nije imalo ni crkve ni zvonika, pa su mještani na Sv. Mise išli u Našice ili Jelisavac. Ondašnji predsjednik sela - Franjo Krha, odobrio je da se na njegovom zemljištu sagradi zvonik. Tako se podigla jednostavna drvena konstrukcija zvonika koji je bio sveÄano blagoslovljen na blagdan Sv. Ane, a na Misi, koju je kraj zvonika ukrašenog cvijećem i zelenilom, vodio fra Darko Kupres iz našiÄkog samostana, okupilo se mnoštvo mještana.
Crkva Sv. Ane
PoÄetkom 1980.-ih godina, fra Ante Perković poÄeo je pripremati dokumentaciju za gradnju crkve u mjestu, kao filijalne crkve našiÄke župe. Idejni projekt za crkvu izgradio je dipl. ing. Julijan Domanovac iz Našica. Kamen temeljac blagoslovio je fra Ivan Mikić, a 1982. godine je zapoÄela njena gradnja pod rukovodstvom fra Josipa Poletta. Završena je i blagoslovljena 1986. godine, kada je sveÄanu Misu predvodio biskup Mijo Škvorc. U završenim poslovima oko izgradnje crkve i ureÄ‘enja njenog okoliša, veliku pomoć pružio je fra Franjo Jurinec, a kod podizanja crkve mnogo su radili i sami mještani.
Nedugo nakon dovršetka izgradnje crkve, fra Franjo pokrenuo je inicijativu da se ispred crkve podigne kip Majke Božje. Naime, obitelj Marice i Petra KovaÄevića iz LaÄ‘anske, nesebiÄno je darovala novac za potrebe crkve. Pater Franjo je kazao da bi se za taj novac mogao podignuti kip ispred crkve. Angažirao je kipara Ivicu Lovrića iz Jelisavca (rodom iz FeriÄanaca) koji je u relativnoj tajnosti (u to vrijeme nije bilo društveno i politiÄki popularno pomagati crkvi), izradio kip Majke Božje u garaži iza crkve u Jelisavcu. IzvoÄ‘aÄ radova na izgradnji temelja i postolja za kip bio je Dragan Vidić. Sve radove u vezi izgradnje i postavljanja kipa financirala je navedena obitelj. UreÄ‘en je i okoliš oko postavljenog kipa i postavljene klupe kako bi starije osobe mogle sjesti za vrijeme molitve.
Donator kipa za našu je crkvu od orahovog drveta izrezbario skulpturu Uskrslog Isusa, što je sponzorirao Drago KovaÄević, a Jozo Kalizan sponzorirao je nabavu orahovine od koje je izraÄ‘ena skulptura Isusa u grobu. Za vrijeme Domovinskog rata, krunica se svakodnevno molila kod ovoga kipa. Pobožni puk je od svoje Nebeske Majke tražio zaštitu za sebe i one koji su branili Domovinu na prvoj crti bojišnice. Molitva im je uslišana.
Zaštitnik i datum proštenja
Zaštitnica sela, kome je i posvećena crkva, je Sv. Ana, a ona se slavi 26. srpnja. Na taj se dan održava i sveÄano misno slavlje. Sveta Ana je kršÄ‡anska svetica, majka Blažene Djevice Marije. O Ani i njezinom mužu Joakimu u Bibliji nema spomena; njihovo se ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti što se odnose na Marijino Äudesno roÄ‘enje. Taj spis govori o Sv. Joakimu kao o vrlo bogatome Äovjeku, koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio na dva dijela: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu i prinosio svoju žrtvu, neki Ruben mu je predbacivao nevrijednost, što je i razlog što sa svojom Anom nije imao djece. U Izraelu se, naime, vjerovalo da nijedan pravednik ne ostaje bez potomaka. To je Joakima vrlo pogodilo pa se Äetrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka. U meÄ‘uvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost. Ukazao joj se Božji anÄ‘eo i navijestio da će dobiti dijete. Po anÄ‘elu bio je obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Poslušao je te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala Joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su Je prikazali Gospodinu.