Jelisavac
Jelisavac je naselje koje je smješteno pokraj Breznice NašiÄke. Krajem 19. stoljeća, toÄnije 1889. god., na poziv grofa PejaÄevića, naselje poÄinju naseljavati prvi stanovnici koji dolaze iz SlovaÄke. Mjesto je prozvano po Elizabeti, pobožnoj kćeri grofa Ladislava PejaÄevića i njegove supruge Gabrijele, koja je prema Jelisavcu bila osobito velikodušna i darežljiva. Na mjestu starog, drevnog zvonika kod željezniÄke stanice, 1908. god. podignut je novi zidani zvonik gdje je ujedno smješteno i novo zvono. U nišu tog zvonika, postavljen je kip Sv. Elizabete 1910. god., kojeg je Bruno KovaÄević nabavio u Münchenu, a platila ga je grofica Gabrijela PejaÄević. Jelisavac nije imao svoje kapele do 1968. god., kada se zapoÄelo s izgradnjom suvremene kapele. Temeljni kamen je 15. rujna 1968. god. blagoslovio kardinal Franjo Kuharić. Kapela je sagraÄ‘ena u Äast Žalosne Gospe i Sv. Elizabete Ugarske. Ima oblik osmerokuta u kojoj ima mnogo svjetla. Ispred kapele je podignut i moderno oblikovan zvonik.
Zaštitnik i datum proštenja
Zaštitnica naselja je sv. Elizabeta Ugarska kojoj je spomendan 17. studenoga, no JelisavÄani ju slave i 8. srpnja po starom obiÄaju. Uz nju se spominje i sv. Elizabeta Portugalska, koja se slavi 4. srpnja. Sv. Elizabeta Ugarska je bila kći hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. i Gertrude Andechs-Meranske, te je ujedno ugarska princeza, katoliÄka svetica i redovnica iz dinastije Arpadovića. RoÄ‘ena je 7. srpnja 1207. godine na sjeveru Ugarske, neki pretpostavljaju u današnjoj Bratislavi, glavnom gradu SlovaÄke. Odrastala je u kršÄ‡anskoj vjeri i pobožnosti. 1221. god. u dobi od trinaest godina, udala se za tirinškog grofa Ludovika IV., koji je takoÄ‘er bio pobožan. Bez obzira što je bila na visokom položaju, živjela je jednostavnim životom i predala se humanitarnom radu - hranila je prosjake te se uz to brinula i za slabe i nemoćne. Nakon što je njezin suprug umro 1227. god., napustila je dvor sa svojom djecom, odrekla se sveg bogatstva te dala sagraditi bolnicu kraj dvorca u Marburgu u kojoj se brinula za bolesne. Velika glad koja je zavlada NjemaÄkom je uz pomoć njezine dobrote smanjena jer je nesebiÄno pomagala siromašnima. Umrla je 17. studenoga 1231. godine u dobi od samo dvadeset i Äetiri godine s već toliko mnogo uÄinjena dobra. Papa Grgur IX. proglasio ju je svetom već nakon Äetiri godine, toÄnije 27. svibnja 1235. godine. Zaštitnica je Trećeg franjevaÄkog reda, prosjaka, siromaha, udovica i prognanika.