Gle, uspjet će sluga moj, podignut će se, uzvisit’ i proslaviti!
Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga – tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo
te obličjem više nije naličio na čovjeka – tako će on mnoge zadiviti narode,
i kraljevi će pred njim usta stisnuti, videć’ ono o čemu im nitko nije govorio,
shvaćajuć’ ono o čemu nikad čuli nisu:
»Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Gospodnja?«
Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene.
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zaglédali,
ni ljupkosti da bi nam se svidio.
Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama,
od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.

A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo,
dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.
Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.
Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio.
A Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju.
Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih.
K’o jagnje na klanje odvedoše ga;
k’o ovca, nijema pred onima što je strižu,
nije otvorio usta svojih.

Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu?
Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše.

Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bî s bogatima,
premda nije počinio nepravde nit’ su mu usta laži izustila.

Al’ se Gospodinu svidje da ga pritisne bolima.
Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit’ sebi dane
i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.

Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.
Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti,
jer sâm se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen,
da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.

 

Iz 52,13-15; 53,1-12

 

 

Veliki petak označava spomen na Kristovu smrt. Na taj se dan u Crkvi oduvijek postilo. Kod katolika, post je obavezan na Veliki petak, za sve osobe od 18 – 60 godina. Također je za sve katolike starije od 14 godina obavezan i nemrs. Nemrs znači da se u danu ne jede meso, dok post znači da se osoba jednom u danu najede do sita. Veliki petak jedini je dan u cijeloj liturgijskoj godini kada Crkva ne dopušta slavljenje Euharistije. Obredi Svetog Petka koncipirani su u tri dijela.

 

Svećenik nosi odjeću crvene boje, simbol mučeničke smrti. Obredi započinju u šutnji, bez pjesme. Kada svećenik dođe do oltara, klekne ili legne okrenut licem prema dolje i tiho se moli. Evanđelje na Veliki petak je Muka, i to po Ivanu, koja se čita ili pjeva. Umjesto obične molitve vjernika, čita se točno propisana sveopća molitva, u kojoj se moli za razne potrebe i osobe.

 

Slijedi ljubljenje križa. Donosi se drveni križ, koji se u tri stupnja razotkriva. Svaki put se pjeva: „Evo drvo križa, na kom spas je svijeta visio!“, a narod u šutnji poklekne, te odgovara: „Dođite, poklonimo se!“; svaki put višim glasom. Nakon toga svaki vjernik dolazi do oltara i klanja se križu ili ga ljubi. Pri tome se pjevaju tzv. prijekori, odnosno pjesme koje označavaju tužbe raspetog Krista za nezahvalnost puka (npr. Puče moj, što učinih tebi…).

 

 

 

Zatim slijedi pričest, i to s hostijama koje su posvećene na Veliki četvrtak. Nakon toga se iznosi Presveto (Kristovo tijelo u pokaznici) iz crkve, kao znak Kristove smrti. Stariji ljudi nekada su molili 33 Isusove krunice. Pije se čaša crnog vina kao uspomenu na prolivenu Isusovu krv. Na Veliki petak sve je tiho jer se vani ništa ne radi. Posebno se ne radi ništa ako se mora nešto tući npr. čekićem i sl. 

 

---