Trodnevnica uoči zaštitnika župe - drugi dan
Sveti Marko po svemu je bio Židov koji je slijedio Isusa i prihvatio kršćanstvo. Deset puta spominje se u Novom zavjetu. Vjerojatno je on mladić koji je išao za uhićenim Isusom, zaogrnut plahtom, a kad su ga htjeli uhvatiti, ostavlja plahtu i bježi gol. Na drugom mjestu u Svetom pismu opet stoji da Sv. Petar, čudesno oslobođen okova, dolazi u kuću majke Ivana Marka. Naime, Marko je imao dva imena - Ivan i Marko. Prema nekim izvorima, Isus je blagovao svoju Posljednju večeru u kući Markove majke Marije. Marko je promatrao sve što Isus čini i kako apostolima pere noge te slavi Pashalnu žrtvu Novoga saveza. Sveti Marko je Evanđelje pisao pod utjecajem svetoga Petra jer je zapravo njegove kateheze stavio na papirus za potrebe vjernika rimske općine. J. Wellhausen kaže za Sv. Marka da je u pisanju „jednostavan i neposredan, sa stanovitom hrapavošću pučke umjetnosti“. On pripovijeda onako kako to čine jednostavni ljudi, kao oni koji ne posjeduju veliku kulturu. Evanđelje po Marku ili Markovo evanđelje, najstarije je od svih Evanđelja. Marko više od drugih evanđelista ističe Isusovo čovještvo. I drugi evanđelisti naglašavaju da je Isus doista pravi čovjek, ali ga promatraju u svjetlu proslavljenoga Gospodina. Njegovo je evanđelje vjerojatno nastalo prije 70. godine, budući da ne pokazuje da je pisac znao za razaranje jeruzalemskog hrama. Evanđelist Marko postupno nas uvodi otkrivajući mesijansku tajnu što se po svemu očituje u smrti i u uskrsnuću Isusovu, da je Isus iz Nazareta pravi čovjek i pravi Bog.
Drugi dan trodnevnice uoči proslave zaštitnika župe svetoga Marka Evanđeliste, svečanu svetu misu predvodio je velečasni Josip Marić, župnik i upravitelj župe svetog Ivana Krstitelja u Crncu. Velečasni Marić naglasio je kroz svoju propovijed kolika je važnost svakodnevnog čitanja svetog Pisma, tj. Božje riječi – koja je zapravo Božja oporuka upućena svima nama, svakome pojedinačno i svakome osobno. Kako bi nam što bolje predočio svoje riječi i stvorio nam cjelokupnu sliku u našim glavama ispričao nam je jednu poučnu i zanimljivu priču, a ona glasi ovako:
„Jedan je svećenik ispričao zanimljivu priču. Bio je pozvan u kuću jedne umiruće starice da se pomoli za nju. Starica je živjela u bijednoj kućici, sama i u velikom siromaštvu. Bila je teško bolesna i neishranjena. Nije mogla platiti troškove liječenja, niti lijekove. Kada se svećenik pomolio za staricu, na zidu iznad njenog kreveta je zapazio čudan stari papir koji je bio uokviren. Pitao ju je da li može to izbliza pogledati. Dok je svećenik to gledao i čitao, stara žena mu se hvalila da je prije mnogo godina služila jednu englesku groficu koja joj je bila jako draga. To su bile najljepše godine njezina života, budući da je i nju grofica jako voljela i poštovala. Poslije grofičine smrti je dobila nešto darova i taj papir. Tada ju je svećenik upitao: „Gospođo, znate li vi što je to?! Jeste li ovo ikad pročitali!?“ – „Ne, nisam, ja sam nepismena. Ali kao uspomenu na dragu groficu, uokvirila sam ovaj papir i stavila ga iznad kreveta“. Tada joj je svećenik rekao: „Gospođo, ovo je OPORUKA kojom grofica Vama ostavlja u nasljedstvo sve svoje imanje. Čestitam Vi ste jedna od najbogatijih žena na svijetu!!“ Kakva je to spoznaja bila za tu ženu! Umire od bolesti i neishranjenosti, a jedna je od najbogatijih žena na svijetu!! Zašto je umirala u siromaštvu?? Jer je bila nepismena, nije nikad pročitala svoju oporuku i nije znala što joj pripada.“
I danas su mnogi kršćani nepismeni! Zovu se Božja djeca i kao takvi su baštinici neba: čitavo nebo im pripada, a žive kao najveći prosjaci, poraženi i potlačeni od đavla i takvim životom sramote svog Oca nebeskog. Zašto živimo daleko ispod svojih mogućnosti? Zato što nikad nismo uzeli vremena da pročitamo oporuku koju nam je naš Otac nebeski napisao - Božju Riječ. Ljudi danas slabo čitaju Božju riječ i, poput ove starice, unatoč toga što su Božja djeca, žive kao prosjaci: slabi, siromašni, poraženi i nesretni. Đavao ih drži u laži i neznanju, i zato su poraženi. Isus kaže: da ćemo, slušajući Njegove riječi, upoznati Istinu i Istina će nas osloboditi. Zato je jako važno za svakog kršćanina da svakodnevno čita Božju riječ, jer tada Božji duh i život ulaze u nas i djeluju u nama. Čitanje Božje riječi je jedan od temelja duhovnog života.
Zahvaljujemo velečasnom Mariću na svim lijepim riječima, koje su dotakle naša srca i naše duše, te mu zahvaljujemo na zajedništvu u Kristu Isusu.
Sveti Marko - moli za nas!