U tami je zapaljeno svjetlo, u pustinji se podigao glas; naviještena je Radosna vijest koja i nama govori: „Gospodin dolazi! Pripravite mu put, jer je blizu.“ Uresite svoju dušu. Dopustite Bogu da ju pročisti svojim milosrđem i oproštenjem grijeha. Ivan Krstitelj nije svjetlo, nego njegov svjedok i onaj koji ga širi. Dok palimo treću svijeću, Svijeću radosti, na našemu vijencu, svatko je od nas pozvan biti plamen koji svijetli i grije radošću. Pastiri su imali bistre oči te pozorno i veliko srce da bi vidjeli u noći ono što su drugi previđali i na danjemu svjetlu. Nisu bili navezani na zemaljsko, a ta je sloboda nosila i hrabrost. Oslobođenost od straha oslobodila je radosnu pjesmu. Dođi, Gospodine! Čekamo te s upaljenim svjetiljkama. Zaogrni nas svojim svjetlom i podari novu pjesmu.

 

Treća Nedjelja Došašća, nedjelja je djelotvorne ljubavi koja nas podsjeća na važnost prepoznavanja potreba naših bližnjih, naših poznanika, vremena u kojem živimo i što je još važnije na otvoreno srce za konkretnu i brzu pomoć onima koji nas trebaju. Ova nedjelja u našoj Crkvi posebna je i po tome što je Nedjelja Caritasa. Pokušajmo  se zaustaviti na trenutak na brzoj cesti života i zapitati se: Jesu li nam svakodnevna užurbanost, sve brige, svi izazovi s kojima se svakodnevno susrećemo, izgovor da s određenom lakoćom okrećemo glavu, odmahujemo rukom, idemo dalje pognute glave s manje ili više grižnje savjesti, te što je najvažnije ne prepoznajemo Krista u onima koji su nam dani? Mnogi među nama, koji i sami jedva spajaju kraj s krajem, zapitat će se: što darovati drugima?! Živimo u vremenu globalne ekonomske krize kojoj su u temeljima lažne moralne vrijednosti. Svjedoci smo urušavanja svijeta profita koji vode isključivo materijalni interesi. Svjedoci smo mnogih nepravdi i nedostatka solidarnosti i društvene skrbi za najugroženije među nama.

 

Povijest Riječi Božje kroz stoljeća nam ukazuje na to kako ni mnogi u Betlehemu nisu imali razumijevanja za Isusa i njegovu obitelj, nisu ih prihvaćali, imali su drugog posla i tražili su ih da odu drugim putem. Ipak, u svakom vremenu i u svim okolnostima, ima među nama onih koji prepoznaju i poklone se Djetetu koje nam donosi novi život. Uvijek postoje dobri ljudi koji znaju da činiti dobro donosi mir i usrećuje – onoga komu su upućeni kao i onoga tko ih upućuje. Kako to činiti danas? Darujmo svoje srce i ruke Isusu darujući svoje vrijeme onima kojima je to potrebno – obitelji, djeci, mladima, posebno starima i bolesnima, osamljenima u našim napučenim gradovima i pomalo opustjelim selima. To je bit ljubavi kojoj nas je učio Isus! To je i bit Caritasa kao svjedočanstva djelotvorne ljubavi zajednice vjernih. Ako uistinu želimo biti sretni, slijedimo riječi koje nam upućuje Thomas Merton: “Ljubav se može sačuvati samo ako se daruje i može se darovati samo ako se prima.” Pronađimo vremena za Boga i za čovjeka! To činimo na Nedjelju Caritasa i na taj se način pripremimo za proslavu događaja koji se je zbio u “podrtoj štalici i na oštroj slamici”.

 

 

Bože ljubavi i mira,
svoju si dobrotu očitovao objavivši se malenima.
U dolasku na svijet poučio si nas poniznosti i skromnosti;
došao si služiti, a ne biti služen,
da bismo imali oko za svoje bližnje.
Svojim svjetlom vrati vid svima nama
da vidimo tuđa trpljenja,
vraćamo radost tužnima i osamljenima,
oslobađamo ljude tjeskobe i straha.
Svojom Riječju vrati nam sluh za titraje dobra
i za pjesmu koja dopire s nebesa.
Svojom nam prisutnošću pomozi
biti euharistijskim ljudima
koji se pouzdaju u tebe, pridižu pale 
i svima nose svjetlo za susret s tobom.
Daruj nam poslušnost svetoga Josipa,
čuvara obitelji i svake radosti.
Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen.