Sakrament Svete Potvrde ili Krizme je sakrament kojim krizmanik ulazi u „svijet odraslih“ u vjeri, postaje punoljetni član Crkve. U našoj biskupiji primaju ga mladi u 8. razredu osnovne škole. Budite radosni i ponosni što će i vaše dijete, unuk, susjed, dijete najboljeg prijatelja nastaviti našu kršćansku tradiciju i prenositi svjetlo vjere u novi naraštaj. Kako u svemu sudjelujete u životu toga djeteta tako je nezaobilazna i naša uloga u vjerskoj pripravi za taj važan sakrament. Mladi u tim godinama nastoje ostaviti dojam zrelosti međutim nama odraslima je jako dobro poznato koliko su oni još životom neiskusni. Svi znamo što to znači za vjeroučitelje, svećenike, same roditelje, a isto tako i za kandidate. To je zato što s velikom vjerojatnošću možemo pretpostaviti što će se s velikim dijelom krizmanika nakon toga dogoditi - primit će darove Duha Svetog koje vjerojatno nikad neće upoznati, a isto tako ni koristiti. Odgovornost za to svakako leži na nama, prijašnjim generacijama koje ne daju svjedočanstvo adekvatne promjene života nakon tog sakramenta. No, isto tako, odgovornost leži i u tome što nismo primili odgovarajuću pouku o tom sakramentu. Pritom ne mislim kako Crkva nema dobru pouku, već mislim da se ona često ne prenosi na odgovarajući način. KKC nam jasno govori kako po tom sakramentu primamo isti izljev Duha Svetog koji su primili apostoli na Pedesetnicu, s istim duhovnim darovima. I to je potpuno točno. No, u isto vrijeme zaboravljamo primijetiti kako smo taj isti izljev Duha i te iste darove prije naših pripravnika primili i sami.

 

Po samim imenima tih sedam darova, neki su danas vrlo „neatraktivni“ mladim ljudima, posebno dar pobožnosti, te dar straha Božjeg. Svih sedam darova izvanredni su darovi Duha i predstavljaju sposobnosti koje nemaju ljudi koji te darove nisu primili. Oni se mogu primiti i izvan sakramenta potvrde, no ne mogu biti aktivni kod nikoga tko ih nije primio. Dar pobožnosti je dar Duha Svetog koji nas osposobljava za neprestanu suradnju s Duhom Svetim u molitvi. Apostol Pavao je svakako jako dobro znao što je to kad nas je pozvao da molimo „bez prestanka, u suradnji s Duhom Svetim“. To je zaista dar po kojem imamo mogućnost neprestane suradnje u neprestanoj molitvi. Neprestana suradnja znači neprestanu svjesnost prisutnosti Duha Svetog u svakoj sferi našeg života, te neprestanu spremnost prihvaćanja njegove pomoći. To nikako ne znači neprestanu svjesnu (umnu ili misaonu) komunikaciju, već znači svjesnost neprestane podsvjesne (duhovne) povezanosti s Bogom. Naravno, to se mora naučiti i treba vremena kako bi ta povezanost postala trajna. Mnogi će pomisliti kako je ovo potpuno nemoguće. Naravno da je, bez dara Duha Svetog, nemoguće, zato to i jest izvanredan dar. No mi ljudi po svojem vlastitom duhu imamo predispoziciju za taj dar.

 

Pretpostavimo da ste ovih dana dobili liječničku dijagnozu, otvoreno vam je rečeno kako ćete živjeti još najviše tri mjeseca. Neće li situacija s vašom podsvijesti biti slična prethodno opisanoj? Pretpostavimo da ste se nakon dugo vremena u nekoga jako zaljubili i da vam ta osoba pokazuje znakove kako bi vam mogla uzvratiti istom mjerom; pretpostavimo da ste iznenada otkrili kako ste dobili mnogo novca na lotu; pretpostavimo da ste dobili otkaz na poslu koji ste jako voljeli i koji je bio izvor vašeg dobrog života. I na kraju, pretpostavimo da ste došli u Crkvu baš kad se molilo za ozdravljenje i sasvim ste neplanirano ozdravili od svoje teške i neizlječive bolesti. To su neke od mnogobrojnih situacija u kojima je naša podsvijest na određeni način posebno „stimulirana“ te utječe na naš razum, volju, emocije i stavove što god radili.

Kad se zaista „susretnemo“ s Duhom Svetim, prvi će rezultat biti naša zaljubljenost u Boga. To se može dogoditi na najrazličitije načine kroz najrazličitija duhovna iskustva, no velikoj većini onih koji takvo iskustvo dožive, zajedničko je da svoje iskustvo žele posvjedočiti drugim ljudima. Događa li vam se da se noću probudite s molitvom na usnama ili u srcu – ili možda čak s nekom duhovnom pjesmom? Događa li vam se da ponekad, bez ikakva očitog razloga, jednostavno poželite moliti, slaviti Boga ili mu zahvaljivati? To su vrlo jasne naznake dara koji u nama postoji i kojeg samo trebamo prepoznati i razviti.

 

Po krštenju smo postali kraljevi, proroci i svećenici. To je naše poslanje. Bog nije dio našeg plana po kojem trebamo biti sretni, već smo mi dio njegova plana. Mi smo rod odabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod Bogu stečen koji treba „posvuda naviještati njegova silna djela“. Bog nas je postavio u sve narode, u sve generacije, u sva moguća zanimanja. Ima nas među zdravima i bolesnima, među bogatima i siromašnima. Svima nam je zajedničko to da Bog želi da budemo blagoslovljeni u onome što nam je kao dar dano. Biti blagoslovljen po kriterijima evanđelja znači samo jedno: imati sposobnost srca da ljubi Boga i bližnjeg. S time se nitko ne rađa već je to nešto što se u nama, uz pomoć Duha, a posebno dara pobožnosti, razvija. To je nešto čemu svi trebamo težiti. To je stanje čovjeka u kojem se čovjek pronalazi, potpuno je sretan. Boga i bližnjeg trebamo ljubiti neprestano. Kad riječ „trebamo“ jednostavno zanemarimo ili je više ne primjećujemo, ostaje nam: „Boga i bližnjega ljubimo neprestano“, tada znamo da smo itekako na dobrom putu. Vrijeme je da shvatimo kako crkva treba funkcionirati. Kroz sakramente, liturgiju i pouku mi primamo duhovnu hranu, čistimo se i jačamo – no na nama je da po svemu tome, zatim, širimo evanđelje, tj. milosrđe Isusa Krista koje se očituje ne samo kroz spasenje već i kroz sve ostale aktivnosti koje spadaju pod milosrđe.

 

 

U našoj župi, 30. travnja 2016. godine, u 11:00h, održano je veliko svečano misno slavlje koje je predvodio biskupov delegat - prečasni Mario Sanić, inače prvi pastoralni suradnik naše župe, u koncelebraciji sa svećenicima našičkog dekanata. Na početku samog slavlja, predstavnici krizmanika pozdravili su prečasnog Sanića riječima dobrodošlice, te mu uručili cvijeće.

 

„Prečasni gospodine Mario, radujemo se što ste, kao delegat biskupa, došli u našu župu predvoditi sveto misno slavlje i podijeliti sakrament svete Potvrde, nama, ovogodišnjim krizmanicima. Na dan Pedesetnice, Duh Sveti sišao je na Apostole i postao njihova Snaga. Vođeni Duhom Svetim, oni su svjedočili Krista i Kraljevstvo Božje. I nama je potrebna ta Snaga da kroz život možemo ostati Kristu vjerni. Krist Gospodin po sakramentu krštenja otpočeo je u nama dobro djelo svoga spasenja. Kroz vjeronauk i svete mise nastojali smo ga još više upoznati, a vjerujemo da će nam i po sakramentu svete Potvrde Duh Sveti biti trajna snaga da iz dana u dan rastemo u vjeri i ostanemo Kristu vjerni. Zato Vam zahvaljujemo što ste nam došli podijeliti sakrament svete Potvrde i ojačati nas u vjeri. Dobro nam došli!“

 

Prečasni Sanić podijelio je Svetu Potvrdu 43 krizmanika naše župe. Svečano misno slavlje završeno je blagoslovom, te zajedničkom fotografijom koja će biti vječna uspomena krizmanicima.

 

 

---