Sveta Barbara - djevica i muÄenica
Sveta Barbara divan je cvijet koji je procvao na stablu kršÄ‡anstva. Legenda pripovijeda da je bila kćerka Dioskorusa, bogatog trgovca purpurom u gradu Nikomediji u Maloj Aziji. Otac ju je htio udati za bogatog prosca. Kako je bila lijepa, Äuvao ju je kao dragulj i, prije nego je otišao na jedno dulje putovanje, zatvorio ju je u neki toranj s dva prozora. Možda i zato da ne bi došla pod utjecaj kršÄ‡anstva. Kad se vratio, našao je na tornju probijen treći prozor, a na pragu njemu mrski znak križa. Barbara mu je hrabro priznala da je ona dala uÄiniti oboje: tri prozora, da je podsjećaju na tajnu Presvetog Trojstva, a križ, da je podsjeća na otkupljenje. Otac je pobjesnio od gnjeva i predao sudu, gdje je u njegovoj nazoÄnosti bila podvrgnuta muÄenju. Uvidjevši da je djevojka spremna i na najteže tjelesne muke, odluÄiše je duhovno poniziti tako da je razodjevenu povedu ulicama do trga. ÄŒuvši njezinu molitvu, Bog stvori u gradu takvu maglu da se potpuno smraÄilo. Ne znajući što bi dalje, sudac na kraju odredi da se muÄenici odrubi glava. To je izvršio raspamećeni otac. Na povratku sa stratišta oca je zadesila primjerena kazna: pogodio ga je grom iz vedra neba i raspršio njegove sažgane ostatke. Sveta Barbara je kršÄ‡anska muÄenica iz 3. stoljeća, koja je prema legendi bila zatoÄena u tornju, okrutno zlostavljana te joj je otac odrubio glavu. Vjernici je zazivaju u situacijama opasnim po život, kada je uskraćena mogućnost ispovijedi i bolesniÄkog pomazanja, a ujedno je i jedna od 14 svetaca pomoćnika u nevolji. Kao i kod tolikih drugih svetaca i muÄenika iz prvih kršÄ‡anskih vremena, tako i kod svete Barbare moramo priznati da znamo jako malo pouzdanoga o njezinu životu i smrti, već smo upućeni na kasnije nastale legende koje su se plele oko njezina lika. Vjera u moćni zagovor Svetaca uvrstila je svetu Barbaru meÄ‘u 14 velikih pomoćnika u nevoljama. KršÄ‡anski puk zaziva je osobito kao zaštitnicu dobre smrti. Zanimljivo je da su sv. Barbaru za vrijeme ratova zvali u pomoć artiljerci i to ne samo katolici već i protestanti koji donekle zaziru od štovanja svetaca. Njezine uspomene nije nestalo ni u protestantskim zemljama kad je reformacija zbrisala spomen mnogih svetaca.
S blagdanom svete Barbare povezani su i neki adventski obiÄaji. U nekim našim krajevima stavlja se žito u tanjuriće, koje proklija, zazeleni se te postaje božićni ures u kućama i crkvama. Drugdje opet siju pšenicu tek na blagdan sv. Lucije, devet dana kasnije. U zemljama njemaÄkog jeziÄnog podruÄja odrežu na blagdan sv. Barbare granÄicu s trešnje, stave je u vodu i na toplo pa ta grana za Božić procvjeta. Tako je sveta Barbara jedna od adventskih glasnica koja nam naviješta Božić, dan u koji je procvao najljepši cvijet na stablu ÄovjeÄanstva, Isus Krist. To je već naviješteno u Starom zavjetu od proroka Izaije: “Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena” (Iz 11,1).
Molitva svetoj Barbari za dobru smrt
Sveta djevice Barbaro, kad si svjedoÄila za svetu vjeru Isusovu svojom krvlju,
onda ti je premilostivi Isus obećao da će oni koji te zazivaju u pomoć
biti oslobođeni od nagle i nepripravne smrti.
UÄini, dakle, pomoćnice moja, da se Isus spomene prolivene djeviÄanske krvi i žarke ljubavi tvoje
te po dobrostivom obećanju svojem ne dopusti da duša moja
izaÄ‘e iz tijela prije nego se oÄisti pravom ispovijedi i Presvetim se oltarskim sakramentom
okrijepi za put u vjeÄnost.
Amen.