Ako je svećenik mlad, onda je naivan.
Ako je ozbiljan, onda je vječni nezadovoljnik.
Ako je lijep: „Zašto se nije oženio?“
Ako je ružan: „Nitko ga nije htio.“

 

Ako odlazi u kafiće, onda trati vrijeme uzalud.
Ako sjedi u kući, onda je smotan.

 

Ako hoda odjeven „u civilno“, ponaša se svjetovno.
Ako nosi reverendu, konzervativan je.

 

Ako razgovara s tajkunima, onda je kapitalist.
Ako se druži sa siromasima, onda je komunjara.
Ako se slaže sa svima, onda nema stava,
ili još gore, oportunist je.

 

Ako je debeo, ništa mu ne nedostaje.
Ako je mršav, škrtac je.

 

Ako citira Koncil, onda je „progresivac“.
Ako govori o katekizmu, onda je pobožnjak.

 

Ako propovijeda dugo, dosadan je.
Ako podiže glas, živčan je.
Ako govori normalno, ne razumije se ništa.

 

Ako ima auto, onda je bogat.
Ako ga nema, nije ukorak s vremenom.

 

Ako posjećuje župljane, zabada nos u tuđe živote.
Ako ostaje u župnom dvoru, ne zanima se za župljane.

 

Ako traži darove, onda je „žicar“.
Ako ništa ne organizira i ne gradi, župa je mrtva.

 

Ako dugo zadržava ljude u ispovjedaonici, onda sablažnjava.
Ako je prebrz, ne sluša što govore.

 

Ako započinje misu točno, sat mu ide naprijed.
Ako započinje kasnije, čini da gubimo vrijeme.

 

Ako je mlad, nema iskustva.
Ako je star, vrijeme je da ide u mirovinu.
Ako ga premjeste ili umre, tko će ga zamijeniti?

 

Kako god okreneš, nikako ne možeš biti dobar. Uvijek pogriješiš.

 

Molimo li za svoga svećenika?