Rane svetog Franje - Vukojevci
Zaštitnik filijale Vukojevci, kome je posvećena i crkva je Sv. Franjo (Rane Sv. Franje), a on se slavi 17. rujna. Na taj se dan održava i svečano misno slavlje. Sv. Franjo gajio je već od samog početka svoga obraćenja vrlo veliku pobožnost i štovanje prema raspetom Kristu i sve do smrti nije prestao da ga svom riječju i djelom propovijeda. Godine 1224., dok se Sv. Franjo na brdu Alverni udubio u razmatranje, utisnuo mu je Krist Gospodin, na divan i čudesan način, u tijelo znakove svoje muke. Benedikt XI. dopustio je Franjevačkom redu da ovog dana svake godine slavi spomen na ovaj glasoviti događaj, kojemu su posvjedočili vjerodostojni svjedoci. Inače, stigme (rane) Sv. Franje su jedine priznate od strane Katoličke Crkve. Tako se na taj dan Rane Sv. Franje slave kao proštenje, te štuju kao zaštitnik sela.
U svom duhovnom usponu na vrhunce svetosti Franjo na brdu La Verni 1224. godine biva obilježen Isusovim ranama (stigmama). Naime, Franjo je gledao šestokrilog Serafa koji raširenih ruku i stisnutih nogu, pričvršćen na križ lebdi nad njim. Svetac je bio obuzet dubokim čuđenjem zbog te prikaze, ali je sam nije mogao protumačiti. Najednom se počnu na njegovim rukama i nogama pojavljivati tragovi rana kako ih je vidio na raspetom čovjeku iznad sebe. Nakon ove vrhunske točke mogao je uslijediti još samo svršetak. U dobi od 42 godine osjećao je da mu se, pritisnuta bolešću, oslabljena od askeze i rana, teške bolesti očiju – bliži smrt. U takvom stanju Franjo po posljednji put blagoslovi svoj ljubljeni Asiz, legne u zadnjoj uri gol na golo tlo, jer je "htio da se gol bori s golim". Zatim reče: "Dobro došla, moja sestrice Smrti!" i odmah naredi okupljenoj braći da mu pjevaju o sestrici Smrti: "Hvaljen budi, Gospodine moj, zbog sestre nam Smrti tjelesne kojoj nijedan živi čovjek izmaknuti ne može. Jao onima što umiru u smrtnome grijehu. Blaženi koji se nađu u tvojoj presvetoj volji, jer im druga smrt neće nauditi.» (Iz Pjesme Brata Sunca).
Franjo je «sestricu smrt», dakle, dočekao pjevajući 3. listopada 1226. godine u Porcijunkuli, crkvici ispod Asiza. Kratko vremena iza njegove smrti održana je svečana rasprava o njegovu proglašenju svetim. Budući da o toj stvari nije bila iznesena niti jedna sumnja, sud je 1228. godine jednoglasno izjavio: "Izvanredno svet život potpuno svetog čovjeka ne treba potvrde čudesima, jer smo ga svojim vlastitim očima motrili, da tako kažemo doticali i u svjetlu istine promatrali."
Spomendan Rana svetog Franje u filijali Vukojevci, proslavljen je svečanom svetom misom koju je predvodio fra Darko Sudarić, dok su u koncelebraciji bili prisutni naš župnik velečasni Nedjeljko i kapelan velečasni Mario.