Vrijeme Došašća u koje ulazimo jest vrijeme iščekivanja dolaska. Dolaska Isusa Krista, Sina Božjega u našu ljudsku povijest. Zato ćemo se u četiri nedjelje koje su pred nama spominjati kako su ljudi prije Krista očekivali njegov dolazak sve do dana kada se On pojavio na zemlji u ljudskom tijelu. Došašće – ta riječ budi u svakom kršćanskom srcu posebne osjećaje. Misao nam se vraća na rane mise zornice s adventskim pjesmama u kojima odjekuju misli na navještenje Kristova dolaska za koje se mislilo da je trajalo 4 tisuće godina. Kršćanska nas vjera potiče da neprestano budemo okrenuti prema budućnosti, uvijek ispunjeni nadom. Krist kao osoba središte je naše nade. Za njega već znamo da je došao, da je već živio, da nam je donio poruku spasenja. No, upravo smo u toj poruci doznali da će on, na svršetku svijeta i svakog čovjeka, ponovno doći i suditi svakome. Krist koji je već došao jedanput, koji na skriven, ali stvaran način živi među nama, opet će sigurno doći i mi ga očekujemo. Ne očekujemo ga grčevito zbrajajući biblijske brojeve njegova dolaska, proizvoljno tumačeći razne događaje, iznuđujući razne poruke i glasove s neba, nego ustrajno radeći i izvršavajući zadatke u ovom svijetu. To znači ona budnost o kojoj Krist u Evanđelju govori.

 

 

Ove Nedjelje palimo prvu Adventsku svijeću - Svijeću nade. Ovo slabašno svjetlo znak je naše čežnje za Bogom i njegovom puninom u vremenu kada se brzo gase malene nade, a žeđ za konačnim smislom biva sve većom. Molimo da naučimo kršćanski bdjeti u zahvalnosti za dar života i da u sebi osjetimo poziv koji je Bog podario svakomu čovjeku, da živimo život u ljubavi koju nam je u Isusu Kristu darovao. Ovo je svjetlo i znak naše molitve, ponajprije blagoslova. Zahvalimo Bogu za ljude, događaje i doživljaje koji su ostavili blagoslovni trag u nama. Ta nam iskustva pomažu da uklanjamo tamu iz svoga života i budemo blagoslov drugima.

 

Danas počinje nova Crkvena godina. Počinje Advent-Došašće.  Drukčije nego Nova godina. Drukčije nego Silvestrovo. Ne sa bučnom pucnjavom, sa sektom i novogodišnjim koncertom. Nova Crkvena godina počinje mirno, šutljivo, blago i ozbiljno. Tipično Crkva! Mnogi će kazati. Uvijek samo ozbiljno, opominjuće! To sigurno nije. Crkva slavi blagdane rado i veselo, osobito Božić i Uskrs. Ali sve treba svoju pripremu. Advent priprema Božić, Korizma Uskrs. Ako "uspije" Advent, tada je Božić jedna radost. Inače su oboje pod stresom. Što pokazuje Isus danas na pragu Adventa, kao dobar put kroz ovo vrijeme pripreme? "Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!" Isus naviješta teška vremena. Ali također veliku utjehu i jaku pomoć. Bit će snažnih potresa. Isus je upotrijebio za to slike iz kozmosa i prirode. "Zvijezde će s neba pasti". Zvijezde će pasti. Velika novčana obećanja, koja sada pucaju, mogu se ubrojiti u to. Ruše se božanstva privrednog rasta. To neće ići dalje s "uvijek više, uvijek veće, uvijek moćnije"! "Učite od smokve", kaže Isus. Učite od prirode. Nijedno stablo ne raste u nebo. Sve ima svoje vrijeme: rast u proljeće, umiranje u jesen. Sve prolazi, samo Bog ostaje: "Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi neće proći." To je velika utjeha u vremenima krize, potresa, znati i čvrsto se držati vjere da ima nešto što drži i daje oslonac, da ima netko koji nije podložan kolebanjima, ljuljanjima vremena. Ali Isusova riječ sadrži i veliko ohrabrenje za krizna vremena. Drukčije nego što to čine mnogi proroci nesreće, koji odmah vide da dolazi kraj svijeta, ili u najmanju ruku kraj privrede, Isus podsjeća na to: Vi ne znate, kada stvarno dolazi kraj! To zna samo Bog. On ima vrijeme u ruci. Nitko ne zna dan ni čas.

 

Mi ne znamo kada će biti naš posljednji čas. I ne znamo kada će biti vrijeme kraja. Znamo samo jedno što u svakom vremenu nevolje treba činiti: "Pazite, bdijte!" Biti budan – to je smisao Adventa. Da budemo budni – to bi nam trebalo uspjeti u ovim danima. Možda nam u tome pomaže i kriza. Mi trebamo biti kao vratari koji bdiju dok se domaćin ne vrati. Prema židovskom i starokršćanskom shvaćanju, oni koji ne spavaju su anđeli. Stoga se oni prema grčkom zovu "Ne spavajući" ili "Bdijući", naime "Stražari, čuvari". Oni stoga nose te oznake, jer su u službi svoga Gospodina i stoje uokolo njegova prijestolja, da ga hvale i da čuju njegove naredbe, prije svega i uvijek da imaju samo njega na oku. Isus zahtjeva od svojih učenica i učenika ništa manje nego jednakost i sličnost s anđelima. Da nas ne zatekne pozaspale i lijene kada dođe. Možda kuca u ovom Adventu baš na moja vrata. Možda me želi nanovo osvijestiti. To bi bila šansa za mene. To bi bio dobar Advent. Istinski novi početak!