Prva Nedjelja Došašća - Bdijte i pripravni budite

Dok smo još u vremenu građanske godine, Crkva slavi početak nove Liturgijske godine s Prvom nedjeljom Došašća tj. danas. Došašće (lat. ad venio, što znači doći) je liturgijsko vrijeme koje očekuje Adventus Domini, Dolazak Gospodina. Dok dani postaju kraći i hladniji, pripremamo se za ¨Sunce Pravde¨ koje dolazi kako bi zapalilo naša srca svojim svjetlom i svojom ljubavlju. U vremenu Došašća očekujemo dolazak Krista kao djeteta u štali u Betlehemu (prošlost), kao milost u našim dušama (sadašnjost), te kao suca na kraju vremena (budućnost). Vrijeme Došašća ispunjeno je pripremanjem i iščekivanjem. Liturgijska godina počinje prvom nedjeljom Došašća, Došašće ima četiri nedjelje koje obilježavamo paljenjem svijeća, zatim čekamo Božić. E da, Božić. Jedva čekamo polnoćku, nadamo se snijegu, atmosferi, hladnoći, grudanju, blagoslovu obitelji... Onda ćemo malo opustiti u vremenu kroz godinu, pa idemo u Korizmu, Uskrs, uskrsno vrijeme, pa opet vrijeme kroz godinu, pa ljeto, pa Gospa, pa kraj ljeta, pa škola/faks, pa Krist Kralj pa opet ispočetka. I, je li to to?

 

Liturgijska godina je tu da nam malo rascjepka godinu i unese novu zanimaciju suhoparnom računanju dana? Ili propuštamo ono najbitnije! A to je da je liturgijska godina put, i njen početak ponovno započinjanje toga puta na posve novoj razini. Puta na kojem se ja približavam Bogu i on čini korake prema meni. Molim vas, nemojte ovo rečenicu shvatiti kao pobožnu frazu. Govorim o putu na kojem ti ostavljaš svoje mreže, svoje grčevito stisnute sigurnosti i vlastite zamisli životnog uspjeha, užitka i poslanja i krećeš prema Bogu i njegovoj zamisli tvoga uspjeha, užitka, poslanja i radosti. Prema Stvoritelju, Svemogućemu, Prisutnomu, Jakomu, Živomu, Spasitelju. A on u fokus svoje ljubavi, brige i životnog cilja stavlja tebe! Mi ne shvaćamo što ovo znači i koliko je realno. A taj ŽIVOT koji nam se daruje toliko je dubok, širok, visok (Sv. Pavao) da je potrebna cijela godina sa svom svojom dinamikom, raznolikošću, Pismima, Sakramentima, Otajstvima i onda ispočetka, da bi u meni, u mojoj sadašnjosti, u ovom trenutku načinila točku razdjelnicu: prije i poslije Krista! Ono što nam Bog po Crkvi u liturgijskoj godini nudi, ima snagu i u mom i u tvom životu, kao što je to učinio i u povijesti, označiti vrijeme prije i poslije upoznavanja Krista. Prije i poslije njegovog rođenja u mom životu. I to tako da ta razlika bude toliko očita i tako jasna, da i ja mogu jasno reći koji je daleko i bez premca najznačajniji i najpozitivniji događaj moje povijesti i budućnosti.

 

Kako taj put započinjemo? Nije li divno primijetiti kako ovo Došašće u nama prvo budi čežnju za Bogom. Ljubičasta boja, ne pjevanje Slave, slabašno svjetlo tek jedne advenstske svijeće, čežnja i tuga, kajanje Izraela, izražavaju čovjekovu čežnju za Bogom koji dolazi, donosi puninu spasenja, dovršava stvaranje i podižu tu jadnu narav koja uvijek srlja u propast i onda iz nje vapi Bogu. Sjetimo se samo i najuzvišenijih likova Staroga Zavjeta. Svi do jednoga nekako zakazuju, ograničeni "felerom" u naravi. Svaki život ipak na kraju ostaje ili nedorečen ili u nekom nejasnom išćekivanju i "stavljanju na led". Nikako dohvatiti onu iskonsku čežnju: raj, svetost, potpuno sjedinjenje s Bogom.

 

Svatko se priprema za Božić kupovinom i ukrašavanjem, spremanjem kolača i čišćenjem. Prečesto, se zaokupimo materijalnim pripremama, te gubimo iz vida prave razloge našeg djelovanja: Utjelovljena Riječ dolazi boraviti među nas. Mi kršćani bi trebali usredotočiti pažnju na duhovnu stranu Božića, za razliku od potrošačkog svijeta oko nas. Usred silne žurbe tipične za ovo doba godine pokušajmo učiniti od ovog vremena Došašća vrijeme iščekivanja i čežnje, obraćenja i nade, razmišljanja o nevjerojatnoj ljubavi i poniznosti. Prilikom kupovine i spremanja kolača, prisjetimo se nešto kupiti i pripremiti za potrebite. Dok ukrašavamo prostorije svojih domova, ne smijemo zaboraviti pripremiti mirno mjesto u našim srcima, u kojem će boraviti naš Spasitelj. U vremenu Došašća uvijek su četiri nedjelje, iako ne obavezno i četiri tjedna. Liturgijska boja vremena je ljubičasta. Slava se ne govori u ovo vrijeme, nego Aleluja. Proroštva Izaije često se čitaju u vrijeme Došašća, ali sva se čitanja u ovom vremenu usredotočuju na ključne osobe Starog i Novog Zavjeta, koje su bile pripremljene i odabrane od Boga kako bi Utjelovljenje bilo moguće: Blažena Djevica Marija, sveti Ivan Krstitelj, sveti Josip, sveta Elizabeta i Zaharija. Iščekivanje se pojačava od 17. prosinca do 24. prosinca kada liturgija odzvanja prekrasnim proročkim naslovima antifona. 

 

Prva nedjelja Došašća govori o ponovnom Kristovom dolasku kada će Bog po svome Sinu uspostaviti svoje kraljevstvo - novi Božji svijet. Druga i treća adventska nedjelja prikazuju Ivana Krstitelja, Isusovog Preteču, a četvrta nedjelja predstavlja Mariju, Djevicu i Majku koja je rodila Isusa. Može se reći da je Marija vjerom začela Isusa: prije nego li u svome krilu, ona ga je začela u svome srcu. No, čitanja Došašća ne upućuju samo na to kako je bilo onda, " u ono vrijeme ", nego žele pobuditi odlučan stav za danas, za ovaj tjedan, za svaki trenutak našega života. Došašće nas odgaja za ljubav koja seže za Bogom i dostiže Ga. Stoga, kršćansko Došašće kao vrijeme radosnog iščekivanja predstavlja svjesnije i intenzivnije proživljavanje onog općeg raspoloženja iščekivanja, karakterističnog za cjelokupni život Crkve. Sav naš život, cijela povijest čovječanstva je veliko Došašće. Ipak, u Došašću se ne slavi samo iščekivanje, već i dolazak našeg Gospodina, Isusa Krista koji traje bez prestanka.

 

 

"Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."