Proslava 200 godina crkve u Vukojevcima s biskupom
U nedjelju, 25. listopada 2020., bio je veliki dan za Vukojevce i sve Vukojevčane, ali i za cijelu župnu zajednicu. Upriličena je proslava 200 godina od izgradnje i blagoslova crkve u Vukojevcima. Današnja crkva u Vukojevcima je blagoslovljena 22. listopada 1820.
Za ovu veliku 200. obljetnicu, u Vukojevce je došao požeški biskup - msgr. Antun Škvorčević i predvodio svečano misno slavlje s početkom u 11:00 sati. Uz biskupa Antuna Škvorčevića, koncelebrirali su: vlč. Patrik Alatić - naš župnik, vlč. Marijan Pavelić - pastoralni suradnik u našoj župi, fra Petar Cvekan - župnik Župe sv. Antuna Padovanskog u Našicama i vlč. Matej Siluković - biskupov tajnik.
Uz vjernike iz Vukojevaca, sv. Misi su nazočili predstavnici udruga i društava: Dobrovoljno vatrogasno društvo Vukojevci, Hrvatsko kulturno društvo Vukojevci, Hrvatski veterani domovinskog rata Vukojevci, Nogometni klub „Omladinac“ Vukojevci. Također, prisustvovali su i predstavnici vlasti: Krešimir Kašuba - predsjednik Gradskog vijeća Grada Našica, Dražen Ganzberger - predsjednik Mjesnog odbora Vukojevci.
Na početku sv. Mise, u ime vjernika, biskupa je pozdravila Ksenija Valenčak. U pozdravnom govoru je istaknula kako su vukojevački predci podigli crkvu (kapelicu) kao znak pripadnosti Isusu Kristu i vjernosti njegovoj Crkvi i da su željeli imati dostojno mjesto na kojemu bi slavili Gospodina. Biskupu Antunu je čestitala na 23. obljetnici uspostave Požeške biskupije i njegovog biskupskog ređenja te mu zahvalila na dolasku u Vukojevce. Nakon pozdravnog govora, ministrantica Ondina Tomac i ministrant Marin Antolović, odjeveni u narodne nošnje, biskupu Antunu su uručili cvijeće i prigodni dar u znak dobrodošlice.
Biskup Antun je potom pozdravio sve prisutne vjernike i zahvalio im na dobrodošlici te čestitao svim Vukojevčanima 200. obljetnicu izgradnje i blagoslova njihove crkve. Rekao je kako ne treba gledati koliko je crkva velika po prostoru, nego koliko je velika po zajedništvu s Bogom. Naglasio je da je crkva kao zgrada samo znak Isusa Krista, a da su vjernici živa Isusova Crkva. Biskup je istaknuo da je radost pripadati Isusovoj Crkvi i da je došao među vjernike u Vukojevce podijeliti tu radost i zahvaliti Bogu za trajanje Crkve i naroda. Biskup se zahvalio svim svećenicima koji su tijekom 200 godina služili svim Vukojevčanima u njihovoj crkvi.
Biskup Antun je u propovijedi rekao kako je u Vukojevce došao provjeriti jesu li se Vukojevčani dovoljno zarazili, ali ne virusom, nego kao što sv. Pavao progovara u Prvoj poslanici Solunjanima - ljepotom, dobrotom, Isusovim križem, njegovom pobjedom nad smrću, Božjom riječju i Isusovom snagom ljubavi. Ta „zaraza“ se nije proširila samo na Solunjane, nego i na brojne druge narode. Biskup je zatim rekao kako je od davnine netko došao u Vukojevce s vjerom u Isusa Krista te su potom i ostali stanovnici postali vjernici (kršćani). Naglasio je kako se ta vjera u Isusa Krista prenosila od naraštaja do naraštaja. Biskup je upozorio da nikada ne dopustimo da zaraza zla pretekne i preotme Božju milost i Božje djelovanje u nama. Naglasio je da Boga trebamo staviti na prvo mjesto, a zatim čovjeka. Biskup je propovijed završio riječima sv. Augustina: „Premalo te ljubi, Bože, onaj koji uz tebe ljubi nešto što ne ljubi zbog tebe. U mjeri u kojoj ljubav u tebi raste, raste i tvoja ljepota, jer ljubav je ljepota duše. Tko sâm ne gori ljubavlju, ne može ljubavlju zapaliti drugoga. Ako šutiš - šuti iz ljubavi; ako govoriš - govori iz ljubavi; ako opominješ - opominji iz ljubavi; ako opraštaš - opraštaj iz ljubavi.“
Po završetku misnog slavlja, biskup Antun je pozvao prisutne vjernike da pjesmom „Tebe Boga hvalimo“ zahvale Bogu za 200 godina postojanja vukojevačke crkve, kao i za sva Božja dobročinstva. Biskup je potom izmolio zahvalnu molitvu Majci Božjoj. Prisutnim vjernicima je zahvalio za sudjelovanje na misnom slavlju i poslao pozdrave svima koji nisu mogli doći, posebno starima i bolesnima. Također je zahvalio župniku Patriku i njegovim suradnicima na svemu što čine za dobrobit Vukojevaca i cijele župe. Biskup Antun je zatim na prisutne vjernike zazvao Božji blagoslov, a pjevački je zbor, predvođen orguljašem Ivicom Škofom, otpjevao pjesmu „Kraljice svete krunice“.
Župnik Patrik se svima od srca zahvaljuje na proslavi ovog velikog događaja.
UKRATKO IZ POVIJESTI VUKOJEVAČKE CRKVE:
Prva crkva (kapelica) bila je drvena s drvenim tornjem. Zvonik je bio visok oko 6.5 metara i pokriven daščicama i kupolom, a bio je obojen u crveno. U njemu su bila dva zvona. Crkva je podignuta u čast Rana sv. Franje Asiškog.
Sv. Misa se slavila svake druge nedjelje i na blagdane, a posebno na blagdan Rana sv. Franje Asiškog i na blagdan sv. Antuna Pustinjaka. Vukojevci su prvobitno bili u sastavu župe Našice, a kada je 1789. uspostavljena župa Podgorač, Vukojevci su postali filijala župe Podgorač.
1820. godine srušena je drvena crkva (kapelica) i podignuta nova, zidana. Kako je ta nova crkva sagrađena uz pomoć grofa Ferdinanda Pejačevića, blagoslovljena je u čast sv. Ferdinandu - kralju. Uz glavni oltar koji je bio posvećen Ranama sv. Franje Asiškog, postavljena se dva manja, pokrajna oltara posvećena sv. Antunu Pustinjaku i sv. Ferdinandu - kralju.
Uz veliko slavlje mještana, novu crkvu je 22. listopada 1820. blagoslovio Pavao Ruškan - podarhiđakon i župnik u Feričancima.
Vukojevci su u sastavu župe Podgorač bili do kolovoza 1946., kada se ponovno pripajaju našičkoj župi sv. Antuna Padovanskog. Od tada je crkva u Vukojevcima ponovno posvećena Ranama sv. Franje Asiškog.
Uspostavom nove župe sv. Marka Evanđelista sa sjedištem u Markovcu Našičkom, 22. kolovoza 2004., Vukojevci postaju filijala župe Markovac Našički.