Zahvala za plodove Zemlje 2016

Ove nedjelje smo  svečanom svetom misom zahvalili dragome Bogu na svim darovima i plodovima zemlje, za sva dobročinstva, te za kruh naš svagdašnji. Svaka sveta misa jedna je zahvala Bogu, a njome je dobro osvijestiti i važnost osjećaja zahvalnosti u svakodnevnom životu kršćana. Bogu iz dana u dan treba zahvaljivati za sve ono što nam daruje, a ponajviše trebamo zahvaljivati za kruh, a samim time i za svaki plod zemlje koji nastaje snagom i radom ruku čovječjih. U svijetu je više od dvije milijarde gladnih, a od toga je 165.000.000 gladne djece. Stoga se upitajmo jesmo li dovoljno zahvalni na onome što nam dragi Bog svakoga dana daruje.

 

Ponekad izgleda da i nismo jer živimo u okruženju općeg nezadovoljstva i gladi za imati što više moći, ugleda i novca. Budimo kršćani i vjernici, činimo dobra djela, darujmo, pomažimo, razveselimo nekoga, vratimo nekome osmijeh na lice! Kako i sama nedjeljna čitanja progovaraju i urezuju pojedine rečenice koje nas ostavljaju u razmišljanjima: „Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen!“ i riječi svetoga Pavla apostola: „Dobar sam boj bio, trku završio i vjeru sačuvao“. Svaka od ovih rečenica uči nas kako nitko od nas ne zna kada će ga Bog pozvati s ovoga svijeta, u kojem ćemo trenutku napustiti ovaj svijet i ljude na ovome svijetu. Hoćemo li ga napustiti u svađi i nemiru ili u radosti i sreći s ljudima koji su nas okruživali. Sve su to pitanja o kojima bi ponekad trebali dobro razmisliti.

 

Pavao je preko 25 godina bio apostol, što znači putujući propovjednik, navjestitelj evanđelja, misionar. I to su bile teške godine. Putovao je i pješice i na nesigurnim lađama. Oskudijevao je i u hrani i u odjeći. Bio je proganjan, krivo optuživan, ponižavan. Bile su to godine velikih napora. U jednoj drugoj poslanici Pavao ovako opisuje svoje nevolje: „U naporima – preobilno; u tamnicama – preobilno; u batinama – prekomjerno; smrtnim pogiblima – često. Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu. Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladi i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji!“ (2 Kor 11, 23-27) Pavao je bio itekako svjestan svih nevolja koje je prebrodio. Ne žali se. Evo kako je ispunjen dubokim smislom život za koji bi mnogi rekli da je strašan.

 

Hoćemo li i dalje biti nezadovoljni onime što imamo?! Hoćemo li i dalje „kukati“ kako nemamo dovoljno iako imamo krov nad glavom, svoju obitelj, skroman ali obilan obrok, ljude koji nas vole, a još više Boga koji nad daruje svime što je za nas dobro?! No, kako treba znati primiti dar, tako treba znati i zahvaliti na tome daru! Tako smo mi na svetoj misi rekli hvala našem Gospodinu za sva dobročinstva kojima nas je darovao kroz proteklu godinu. Svetoj misi nazočilo je mnoštvo vjernika koji su se okupili u župnoj crkvi. Misu je predvodio kapelan vlč. Mario Mazanik. U duhu obilježavanja plodova zemlje naš vrijedni župnik Nedjeljko u suradnji sa Kristinom prikladno su uredili mjesto ispred oltara, koje je zračilo jesenskim ugođajem i darovima kojima nas je Gospodin obdario. Na svetoj misi sudjelovali su i naši krizmanici i prvopričesnici, koji su na svoj način čitajući molitvu vjernika i prinoseći darove Gospodinu izrekli svoju zahvalu, te su ujedno na misi zahvale za plodove zemlje predstavljeni kao krizmanici i prvopričesnici koji će ove godine primiti svete sakramente prve pričesti i potvrde.

 

Nakon popričesne molitve, kapelan vlč. Mario, blagoslovio je pripravnike za prvu svetu pričest i svetu potvrdu, te plodove zemlje koji su bili pripravljeni ispred oltara. Nakon svete mise ministranti su dijelili blagoslovljeni kruh i kolače vjernicima na izlazu iz crkve. Ovim putem zahvaljujemo se vrijednim pekarima i teti „Pekarici“ što su nas darovali velikim „Kruhom našim svagdašnjim“, te svim vrijednim domaćicama koji su za dan zahvale za plodove zemlje pripravile, te ispekle pokoji kolačić i kiflice – jedno veliko i od srca HVALA! A najviše i najveće Hvala našem Gospodinu za svaki dan, za svaki zalogaj koji prinosimo svojim ustima, na svakom atomu zraka koji udišemo, mirisu, okusu, opipu i osjetu, hvala Mu na svemu, čime nas daruje!