Nedjelja Dobrog Pastira - Prva sv. Pričest 2015
„Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.“
Iv 10,11-18
Na nedjelju Dobrog pastira obilježava se Svjetski dan molitve za sva svećenička i redovnička zvanja u Crkvi. Na poseban način potičem da danas u svojim molitvama nosite našega Papu, sve naše biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, svećeničke, dijecezanske i redovničke kandidate. Slušajući drugo čitanje iz prve poslanice sv. Ivana čujemo kako Bog ljubi one koji se otvaraju njegovoj ljubavi. 'Djeca se Božja zovemo, a to i jesmo!' Iz ove rečenice možemo uočiti koliko nam Bog želi, ali i može biti blizak, samo ako mu mi to dopustimo. Poput brižnog oca i majke Bog se nesebično zauzima za čovjeka, ne gledajući pri tome vlastiti interes. Bog se nije udaljio od ovoga svijeta, koliko nas god današnja situacija upućivala na takvo razmišljanje, nego upravo suprotno; mi smo oni koji tako često odlutamo od Boga. Možda upravo ovakva slika može nam kristalno jasno objasniti zašto se i Krist uspoređuje s Dobrim pastirom. Iako u svom životu možemo dobro razlučiti dobro i zlo, još uvijek nam se događa da se zaplićemo u različito šikarje suvremenih stranputica. Tada Dobri pastir, bez obzira što u svome toru ima i drugih, možda i boljih ovaca, odlazi potražiti izgubljenu. Pitamo se 'zašto'? Jer ih On nije dijelio, rangirao i svrstao, nego u svakoj od njih gleda nešto jedinstveno.
O takvome dobrom pastiru progovara Isus u današnjem evanđelju. Dobri pastir ne štedi ni vlastiti život da bi potražio izgubljenu ovcu, izlažući se i sam opasnosti da postane plijen. Nadalje, Isus govori kako ovce poznaju svoga pastira i slušaju njegov glas. One znaju da ih on jedini može uputiti na pravi put, dovesti ih na najbolje pašnjake. No, Dobri pastir ne izuzima nikoga, pa niti one koje nisu iz njegova ovčinjaka. Naprotiv, i njima upućuje svoj glas. U ovoj, simbolično bogatoj, prispodobi možemo dobiti uvid koliko Bog brine za čovjeka i koliko mu je stalo do njega. On samo želi da se čovjek u svojoj jednostavnosti otvori Njegovoj Riječi, Kruhu života kojim nas svakodnevno hrani. Bog nas hraneći sa stola svoje Riječi i sa stola Kruha koji donosi život vječni, poziva na istinski susret s Njime, Dobrim pastirom. On želi da taj susret bude plod svakodnevnoj radosti koju donosimo u naše domove i radna mjesta.
Danas na Nedjelju Dobroga Pastira u našoj župnoj crkvi bio je podijeljen sakrament Prve Svete Pričesti, koju je podijelio župnik vlč. Branko Šipura. Sveukupno je bilo 13 prvopričesnika naše župne zajednice, koji su se detaljno i pomno pripremali za ovaj veliki dan, sa župnikom i svojim učiteljicama i vjeroučiteljicom. Dan ranije na blagdan zaštitnika župe svetoga Marka Evanđelista, u kasnim popodnevnim satima, prvopričesnici su obavili svoju prvu svetu Ispovijed, te su se lijepo pripremili i „očistili“ od grijeha za dragoga Isusa kojega su danas primili.
Prvopričesnici su svojim recitacijama, molitvama i pjesmom zahvalili dragome Bogu što je došao u njihova srca i među njihove obitelji, zahvalili su i župniku, te roditeljima što su im ovaj divan dan omogućili i donijeli im dragoga Boga u njihove živote. Svečanom misnom slavlju prisustvovali su i sudjelovali učiteljice prvopričesnika. Župnik je u propovijedi istaknuo koliko je bitno da roditelji moraju darovati i predati sebe cijelog svojoj obitelji – kako? Poručio je roditeljima da ne šalju svoju djecu u crkvu, nego da uzmu svoju djecu za ručice i dođu skupa s njima na svetu misu! Pri tome je htio istaknuti koliko je bitan roditeljski odgoj, te kako roditelji trebaju pratiti svoju djecu u njihovom rastu i razvoju. Svoju propovijed potkrijepio je primjerom! Svetoj misi prisustvovao je i mladi bogoslov David koji je posvjedočio kako je on zapravo završio u bogosloviji, te kako je on prije toga provodio svoje vrijeme kada su ga roditelji poslali na svetu misu. Pripovijedao je kako bi njega njegovi roditelji poslali na svetu misu, a on bi sa društvom završio na drugom mjestu, samo ne na svetoj misi. Napomenuo je kako je sve to poticalo i uskomešalo njegovu savjest, koja mu je govorila da radi pogrešne stvari, te kako bi trebao pokazivati svoju ljubav prema dragome Bogu na drugačiji način – tako da ode na svetu misu, a ne negdje drugdje. Njegova želja za tom ljubavlju postala je jača kada je posjetio očevu sestru koja je časna sestra, koja je potaknula tu želju za bogoslovijom još više – te je tako on tamo i završio. Prvopričesnici su pažljivo i pomno slušali, te upijali Davidove riječi, te razmišljali o njima, a kako oni, tako i ostali Božji puk. Sveta misa završila je Božjim blagoslovom, nakon kojega su se prvopričesnici fotografirali za uspomenu sa svojim župnikom i roditeljima.
"Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući. Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.“
Djeca su spontana, radoznala, povjerljiva, dok su odrasli redovito sumnjičavi, lijeni, nepovjerljivi. Zaigrana i razigrana djeca zaboravljaju sve oko sebe, i vrijeme i prostor, ona žive do kraja u sadašnjem trenutku, njima je vrijeme vječnost, dok smo mi odrasli tjerani, uvijek u nemiru, živimo jedino u budućnosti, u trenutku koji dolazi, u onome što još moramo, što bismo još htjeli i željeli ostvariti. Djeca primaju darove spontano, ona si daju pomoći, a mi bismo sve htjeli svojim silama, svime ovladati, ne trebamo ničiju pomoć. Isus kao da želi svima poručiti, u svim tim točkama trebate biti kao djeca.
Prvopričesnici 2015. - Boh ťa miluje
