Svima nam je poznat evanđeoski tekst u kojemu nam Isus daje novu zapovijed: „Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio! Sada, kada to znate, blago vama budete li tako i činili!“ (Iv 13) Ovom zapovijedi Isus nas daje na brigu jedne drugima. To je tajna uspješna zajedništva. Dužni smo ljubiti jedni druge. Tu stvar postaje vrlo konkretna i realna. Ne preuzima Isus svu odgovornost na sebe, ne čini on čudesna djela zato da bismo mi ostali besposleni. Nije rekao: „Evo, ja vas sve ljubim i Otac nebeski vas ljubi, pa neka vam to bude dosta.“ Zapovijed je jasna – Ljubite jedni druge! – Mi vas, oni nas. Ja tebe, ti mene. Tako se ostvaruje Isusovo poslanje Dobroga Pastira. Svaka izgubljena ovca treba osjetiti ruku spasiteljicu koja joj se pruža. Mi smo je dužni pružiti. Isus je rekao: „Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje!“ (Iv 15,13). To ne znači da moramo umrijeti kako bismo iskazali ljubav prema našim prijateljima. Mi polažemo svoje živote svaki put kada potrebe drugih stavljamo ispred naših vlastitih.  Polažemo svoje živote kroz službu. Članovi Crkve imaju mnogo prilika za služenje. Možemo činiti malena djela ljubaznosti za naše susjede, sudjelovati u javnim službama, ispunjavati odgovornost unutar naše mjesne kongregacije ili doprinositi velikim humanitarnim nastojanjima Crkve. Ta djela, manja ili veća, daju nam osjećaj sreće povezivanja s našom braćom i sestrama i podsjećaju nas da nam Bog česti dopušta biti odgovorom na nečije molitve.

 

Promislite o nekome tko se čini potpuno samodostatnim – nekome tko ima dobar posao, lijepu kuću i općenito je sretan. Možemo li svejedno ponuditi služenje toj osobi?! Trebamo li to učiniti, iako se ne čini da im je potrebna ikakva pomoć?!  Evanđelje Isusa Krista nas podučava da svatko ima koristi bilo da služimo ili smo služeni. Služba nije samo ispunjavanje potrebe, nego je i iskazivanje ljubavi našoj braći i sestrama. Ljubav = Caritas! Caritas = Ljubav!

 

Doslovno značenje riječi caritas jest ljubav, međutim riječ je o djelotvornoj ljubavi kroz koju svaki čovjek ostvaruje djelotvornu ljubav prema bližnjem u potrebi, čime na konkretan način pokazuje i dokazuje ljubav prema Bogu. Jer, onaj tko ljubi bližnjega, u konačnici ljubi Boga ispunjavajući time Kristovu zapovijed ljubavi. Sv. Ivan evanđelist zapisao je: „Kako možeš reći da ljubiš Boga kojeg ne vidiš, kad ne ljubiš čovjeka kojeg vidiš?“ Ove nas riječi potiču da našu ljubav iskazujemo u svakodnevnom životu konkretnim čînima ljubavi prema svakom čovjeku – na poseban način prema ljudima u potrebi. Konkretna djelotvorna ljubav dokazuje da vjera nije nešto apstraktno, nego je povezana s našom svakodnevicom u kojoj smo pozvani konkretizirati i odjelotvoriti našu vjeru. Prava je vjera nerazdruživo vezana s ljubavlju, ona je, štoviše, „ljubavlju djelotvorna“ (Gal 5,6). O tomu govori i apostol Jakov:„Kao što je tijelo bez duha mrtvo, mrtva je i vjera bez djela“ (Jak 2,26). Čovjekova vjera i djelotvorna ljubav uvijek idu zajedno, trebaju se prožimati i nadopunjavati. Vlastitu vjeru na najbolji mogući način svjedočimo djelima ljubavi i sudjelovanjem u dobročinstvima organiziranim u svakodnevnom životu Crkve. U ovih nekoliko odabranih navoda iz Sv. pisma vidimo da je Caritas temeljna zadaća svakog pojedinog kršćanina, time i Crkve u cijelosti.

 

 

U evanđelju stoji zapisano: „Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda“ (Iv 12,8). Ni sam Isus za svojeg života nije izliječio sve bolesne, nije nahranio sve gladne, nije pomogao svima onima koji su bili potrebni Njegove pomoći. Naša je zadaća u ovozemaljskom životu slijediti Isusov primjer i pomagati ljudima u potrebi u skladu s vlastitim mogućnostima. Ljudska pohlepa i nepravda tvorci su današnje ekonomske i gospodarske krize koja je rezultirala recesijom na različitim razinama i u mnogostrukim oblicima. Mnogo je, nažalost, ljudi koji danas žive među nama, potrebnih naše pomoći, a potrebe su različite. Međutim, nije uvijek čovjek potreban samo materijalne pomoći. Višestruko je pogubnija i prisutnija moralna i duhovna kriza koja se širi strahovitom brzinom i pogađa sve veći krug ljudi, bez obzira na njihove materijalne uvjete. Ljudi su sve više potrebni razumijevanja, ohrabrenja, savjeta i razgovora.

 

 

Iz toga razloga i još mnogih drugih, što smo međusobno braća i sestre u Kristu, trebali bi se međusobno pomagati, kako materijalno, tako i nematerijalno. Zbog toga su se naši članovi župnog Caritasa, ali i mnogi drugi župljani uključili u akciju i uzeli „stvari“ u svoje ruke. Budući da napisah „stvari“ pod tim se podrazumijevaju: jaja, šećer, mlijeko, ulje, čokoladu, prašak za pecivo, brašno i još mnogo drugih stvarčica koje su potrebne da bi nastala slastica pod nazivom – kolači! Tako su naše vrijedne „ručice“ prošlog tjedna napravile poslastice, koje su slagali i pakirali u malena pakovanja, koje su u prošlu Nedjelju prodavali po simboličnoj cijeni, nakon svetih misa u župnoj i filijalnim crkvama. Sav prikupljeni iznos od prodaje kolača ide u svrhe prikupljanja novčanih sredstava za siromašne i bolesne osobe i obitelji u našoj župi. Budući da se bliži Advent, Božić i Božićni blagdani, naša braća i sestre slabijeg imovinskog stanja, će biti veoma sretni, da netko misli na njih, da postoji još netko na ovome svijetu, tko će „otkinuti od svojih usta“, da bi pomogao njima. Kaže jedan citat: „Nitko nije toliko siromašan da ne može nešto darovati, niti toliko bogat da ne može nešto primiti.“  

 

 

Bliži se svetkovina Krista Kralja, nakon čega dolazi Advent, vrijeme priprave! Hoćete li samo sjediti prekriženih ruku?! Hoćete li se odvažiti i reći: „Evo me! Spreman sam pripraviti svoje srce da dočekam Krista?!“ Kako!? Evo Vam prilike da očistite svoje srce od „prljavštine i prašine“, te se odvažite na prvi korak – pomoći bratu u nevolji, patnji, siromaštvu! Ne možeš dati mnogo?! Daj ono što imaš! Daruj lijepu riječ! Pokloni osmijeh! Daruj sebe! Daruj ono što jesi! Odvaži se i učini prvi korak! Želiš pomoći – uključi se u Caritas! Postani dio Ljubavi!

 

 

---