Dana 28. kolovoza, naša župa je imala čast ugostiti mladi zbor iz župe Andijaševci i Rokovci koji su prisustvovali i animirali svetu misu koju je predvodio kapelan velečasni Mario Mazanik. Tko najbolje može predstaviti te mlade zborove, to su oni koji su svakodnevno s njima, koji ih bodre i prate, a tu čast smo dali njihovoj orguljašici maestri Heleni Klasnić, koja o svojim kolegama iz zbora govori sve najbolje i najljepše.

 

"Tko pjeva, dvostruko moli i tko rano rani, dvije sreće grabi. To su dvije izreke koje puno toga mogu reći o crkvenom zboru sv. Roka i Andrije, a kojeg nazivaju malim crkvenim zborom. Premda su s dolaskom časnih sestara u našu župu na jutarnjim misama uvijek pjevala djeca, nakon odlaska sestara iz župe jedno vrijeme nije nitko radio s dječjim zborom. Danas, već osmu godinu dječji zbor sustavno vježba i radi. Zahvalnost ide ponajprije našoj djeci i mladima i njihovoj spremnosti da se svake nedjelje rano ustaju kako bi svojom pjesmom uljepšali sv. Misu i tako nastavili davnu tradiciju naše župe. Ono što se na samom početku možda i činilo kao samo još jedna obaveza, polako to prestaje biti. Članovi zbora s veseljem dolaze na probe, uvijek su raspoloženi za učenje novih pjesama i nije im teško ostati ponekad i dva sata na pjevanju. To je ono što danas posebno trebamo cijeniti. Vidimo da postoje oni kojima danas ipak nije teško odvojiti vrijeme za Boga i Crkvu. Kao što to uvijek biva, na samom početku nije bilo lako. Trebalo je pronaći način kako okupiti djecu i, ono što je najteže, kako ih zadržati. Probe su bile duge i naporne jer je svaka pjesma bila nepoznata i trebalo je puno truda i strpljenja svih nas. Zapravo je na ideju došao gospodin Josip Neralić koji mi je predložio da pokušamo okupiti djecu i ja sam prihvatila. Nažalost, on je zbog obaveza morao odustati od vođenja zbora, a ja nisam htjela da izgubimo mlade i aktivne članove naših župnih zajednica. Zbog mojih fakultetskih obaveza, pjevači su se često morali snalaziti sami, no nisu odustajali. Kada mene nije bilo, uvijek su imali pomoć gospođe Dubravke Zdešić i njezine sestre gospođe Ivaniš, ali i naroda u crkvi koji bi spremno prihvatio pjesmu i tako dao podršku pjevačima. Uz to i gospodin župnik uvijek rado gleda na nas i u svakoj prilici podržava i potiče rad našeg zbora kao važnog subjekta u životu naših župa. Danas zbor ima tridesetak članova što nije loše, ali s obzirom na ukupan broj djece i mladih u selu, moglo bi nas biti i više. Zbor i ja uvijek s veseljem i radošću prihvaćamo i pozivamo nove članove."

 

Helena Klasnić

 

 

Lijepo je biti mlad, kako fizički, ali još ljepše biti mlad u duši i srcu, biti otvoren za Boga i za pjesmu kao dijete koje čezne za majčinom i očinskom toplinom i ljubavlju! Istina, ponekad je jako teško odvojiti i vrijeme i uložiti trud i napor i jako puno strpljenja za učenje novih stvari, novih pjesama, ali kaže sveti Augustin da tko pjeva dvostruko moli! Ako imate volje, želje, možete odvojiti malo svojega slobodnog vremena priključite se svome crkvenom zboru, svaki novi član je dobrodošao, kako mladi i djeca, tako i odrasli i stariji, naše bake i djedovi - što bih bez njih! Udružimo se i budimo jedno u Kristu, molitvom, pjesmom, lijepom riječju i još bolje dobrim djelom! 

 

Ovim putem od srca zahvaljujem u ime župe, župnika, kapelana i svih vjernika župljana voditeljicama i orguljašicama ovih zborova, njihovim župnicima, a ponajviše svim mladima u zboru što su se odazvali na naš poziv i uljepšali nam svečanu nedjeljnu svetu misu svojim lijepim i predivnim glasićima! Od srca hvala! 

 

---