Druga Nedjelja Došašća pred oči vjernika stavlja lik Ivana Krstitelja, Isusova preteče. Ona je druga stepenica preko koje se približujemo u Božićni hram. U prvoj Nedjelji čuli smo glas koji nam je najavio dolazak Gospodinov, a danas slušamo novi glas, koji nas potiče na pripremu na taj dolazak. Priprava naših duša jest drugi čin adventa, drugi korak prema malome Isusu. Pri dolasku Velikog Kralja nek se očiste srca ljudska i tako dostojni pođu njemu u susret. Zato u današnjoj svetoj misi čujemo drugog glasnika koji viče u pustinji – „Pripravite put Gospodinu, poravnite Mu staze!“ (Mk 1, 13)

 

„Glas viče u pustinji:
Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!
Svaka dolina neka se ispuni,
svaka gora i brežuljak neka se slegne!
Što je krivudavo, neka se izravna,
a hrapavi putovi neka se izglade!
I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.“

 

Ivan Krstitelj živio je u vrijeme velikih imena – Tiberije Cezar, Poncije Pilat, Herod, Filip, veliki svećenici Ana i Kajfa – a u biti tako malih ljudi. Mislili su, poput mnogih današnjih moćnika, da je povijest bez njih nezamisliva. Ali, bitno se događalo u pustinji Palestine. Iz pustinje dolazi Ivan Krstitelj, Isusov preteča. Ljudi su osjetili da je dostojan i pravi. Evanđelje po Mateju ''Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnati pojas oko bokova. Hrana mu bijahu skakavci i divlji med.'' Privlačila ih je njegovo iskrenost, jednostavnost i strogoća života. A traži je od ljudi prave stvari. Nije im okolišao kao današnji političari. Nije im išao ''niz dlaku'' kako bi ga voljeli i slušali. S malo riječi, a nadasve svojim primjerom, pozivao je na obraćenje i na spreman doček Isusu. Ljudi su slušali, nadali se i nastojali živjeti kako ih je Ivan upućivao.

 

 

Nitko ne živi bez nade. Nitko ne živi bez želja i bez planova za svoj život. Želimo zdravlje, nadamo se uspjehu u poslovnom i obiteljskom životu. Želimo biti sretni, zdravi i priznati u društvu. Nažalost, današnji čovjek, unatoč želja i nadanja, živi u vakuumu, u praznini. Ne zna više kamo ide njegov život i svijet u cjelini. Nema smisao života. Evanđelje nam ove Nedjelje Došašća otvara vrata nade i osvjetljava put kojim bismo trebali ići. Nema nade bez vjere. Što da činim i od kuda da počnem!? Za početak nemojte biti pasivni. Pokrenite se! Počnite živjeti kao da ste ponovno rođeni, kao da ste iznova došli na ovaj svijet. Odredi si kakav život hoćeš živjeti i pripremaj se za taj život da ga počneš živjeti. A za ove dane, iskoristi priliku i otkrij vrijednost sakramenta Pomirenja tj. svete Ispovijedi.

 

Danas je potrebno nadvladati velik izazov: "grijeh" se odbacuje i zamjenjuje drugačijim pojmom: osjećajem razočarenja što ne živimo prema svojim osobnim mjerilima, emocionalnim neuspjehom, nekom vrstom intelektualnog nesporazuma ili pogreške nastale nekim psihološkim uvjetovanjem iz djetinjstva. Za odaziv pozivu Ivana Krstitelja, moramo povratiti osjećaj tko Bog jest, tko smo mi, a tko mi nismo. Bog je bio Otac, vjerni zaručnik izabranog naroda. Obilato se brinuo za njih od trenutka kada ih je izabrao; nikada ih nije napustio, izveo ih je iz ropstva, slao im je proroke... i možemo nastaviti nizati dobročinstva koja nam je Bog darovao u Kristu: opraštanje naših grijeha, svoje Tijelo i Krv u Euharistiji; istinitost, vodstvo i zaštitu od pogrešaka u Crkvi. Griješimo protiv Boga, poput neposlušnog sina ili nevjerne žene. Kada nam se to jednom ureže u svijest, nastat će i preduvjeti za otvaranje svojih duša Kralju koji dolazi. "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Ta ne dođoh zvati pravednike nego grješnike".

 

 

Ivanove riječi nas straše. Postoje razne vrste strahova, a i naše pokajanje mogu motivirati ove razne vrste strahova. Možda nam je žao što smo griješili jer "Bog je osvetoljubiv", sposoban da nas kazni "sve dok ne otplatimo i zadnji novčić." To je sirovi, ropski strah. Međutim, postoji i druga vrsta straha, strah kada ne mislimo toliko na štetu koju ćemo pretrpjeti, koliko na gubitak povlastica. Dolazak kraljevstva Božjeg je sjajna prilika, prilika za opraštanje, za iscjeljenje od grijeha, prilika da budemo djeca Božja. Ali za ulazak u nov život kojeg nam je došao darovati treba zbaciti sa sebe svako robovanje grijehu. Pokora je pročišćenje, priprema za dar. Postoji i treća vrsta straha, strah da ne povrijedimo osobu koja nas ljubi. Krist tvrdnjom o svom kraljevstvu povlači crtu razgraničenja – razdvaja ga od onog "drugog" kraljevstva, vladavine njegova neprijatelja, i poručuje nam da moramo odabrati između njega i onog drugog ("tko nije sa mnom, protiv mene je"). To podrazumijeva sukob, ali unatoč tome bit kraljevstva Božjeg je ljubav. Njegova moć nad nama leži u snazi njegove ljubavi i dobrote. Ako smo i mi od njegova kraljevstva onda ćemo i mi položiti život za svoju braću i sestre.

 

 

Otvorite svoje oči i svoje srce, poslušajte i danas Ivanov glas koji viče – „Pripravite put Gospodinu!“

 

Hoćete li se praviti da ne vidite i ne čujete!?