Cvjetnica - Nedjelja muke Gospodnje
Ulazimo u najbogatije vrijeme crkvene godine. Tjedan koji je pred nama zove se Veliki tjedan. Započinjemo ga nedjeljom koja se zove Cvjetnica. Vidjet ćemo po našim gradovima i selima mnogo vjernika koji s grančicama u ruci polaze u crkvu. Redovito su to grančice masline, ali i drugo cvijeće.
Sav naš životni prostor nekako zamiriši proljećem i šarenilom. Prema izvješću iz evanđelja brojni hodočasnici u Jeruzalemu dočekali su Isusa kao Mesiju. Nosili su cvijeće i zelenje, najviše maslinove grančice, prostirali su pred njega svoje plašteve i iskazivali su mu pjesmom i pljeskanjem svoju radost i priznanje. To se i danas zove svečanim Isusovim ulaskom u Jeruzalem. Bilo je to kronološki nekoliko dana prije židovskog blagdana Pashe. Crkva nastoji kalendarski svake godine pratiti u svojim obredima ono što se događalo u Isusovu životu tih posljednjih dana. Međutim, Cvjetnica je blagdan pun unutarnjih napetosti i oscilacija. Poruke su bremenite. S Cvjetnicom počinje i vrijeme Isusove muke.
Prema tome najprije vidimo Isusa uzvišena u prvom dijelu crkvenih obreda u svečanom ulasku u Jeruzalem, a u drugom dijelu čita se izvješće o njegovoj teškoj muci i smrti. Najprije mu ljudi kliču i slave ga, a u drugom dijelu svjetina viče i poručuje Pilatu: “Raspni ga!” Slava pa poniženje. Grozan kontrast koji se nažalost i dogodio u Isusovu slučaju. Što se zaista događalo, jesu to isti ljudi koji su ga dopratili u Jeruzalem i oni koji su se našli pred Pilatovom sudnicom, koji su mu klicali, a onda tražili njegovu smrt? Teško je reći, ali nije daleko od istine činjenica da se čovjek može često i brzo promijeniti u svojim stavovima, da može brzo zaboraviti na neke činjenice i da može biti pod utjecajem svijeta. Čovjek može brzo zaboraviti na dobročinstva i zaveden okolinom tražiti smrt svoga dobročinitelja. Nitko u tome nije siguran. Najrječitiji su mi u tome sami apostoli. Oni su pošli za Isusom, slušali ga i pratili u stopu, mnogo su toga s njim podijelili. Bili su dio njegova života. Izgledalo je kao da tu sve štima. Međutim, i oni su bili često u napastima. Kad ih je Isus na Posljednjoj večeri prozvao i dao do znanja kako će ga jedan od njih izdati, mi danas znamo da je on pri tome mislio na Judu. No, apostoli nisu znali. Jedan od njih, to bi moglo značiti bilo tko od njih.
A ni jedan se u tom času nije osjećao sigurnim da nije u nečem Isusa krivo shvatio i da nije negdje očijukao s vlastitim profiterstvom dok je Isus pozivao na sebedarje. Dakle, u tom času dok Isus govori o izdaji evanđelje nam govori kako su se svi pitali: “Da nisam ja, Gospodine?” Cvjetnica je izazov i nama. Na krštenju je Isusu obećano da ćemo hrabro za njim; mnogo puta u različitim prigodama prozvani su vjernici da obnove svoja krsna obećanja. A opet se događa da griješimo kao da nismo ništa shvatili. Cvjetnica i Veliki petak idu skupa. I u našim srcima. Tu se svaki vjernik može naći. Zato se tog dana poslije radosne procesije s grančicama tijekom mise čita potresni izvještaj muke Isusove.
Hvala ti, Oče nebeski, za čovještvo Isusa Krista! Doista, samo on je Put. Jedno i drugo, i Cvjetnicu i Muku doživljavamo na svome tijelu. Zahvaljujemo Bogu za svaki ljudski dar: za prijateljski stisak ruke, za prijateljevu ruku na ramenu, za radost proljeća, ljubavi, obitelji, za zajedničke trenutke, za blagoslove i molitve koje Bogu upućujemo jedni za druge. Osjećamo Božju pažnju i Božju ljubav preko toliko dragih ljudi. Radosno i zahvalno to primamo znajući da je to znak Božje pažnje i Božje naklonosti. Pa kada dođu i oni trenuci kad nam se čini da nam ljudi leđa okreću, pa kada dođu trenuci patnje, tjeskobe, bolesti, smrtnoga straha, vadimo iz svog srca kao blago iz kovčega, sve ono lijepo što smo doživjeli od svojih roditelja pa sve do zadnjeg prosjaka. I te nas slike onda mogu ohrabriti. A što je najvažnije: što god se zbilo i kako god nam bivalo, Božja ruka i Božja sjena je iznad nas: poslije muke i umiranja puca zora uskrsnuća.
Tako se i u našoj župi proslavio svečani Isusov ulazak u Jeruzalem svetim misama i procesijama u župnoj i filijalnim crkvama. U župnoj crkvi svetu misu predvodio je kapelan velečasni Mario Mazanik, koji je ispred seoske kapelice blagoslovio maslinove i palmine grančice, te ostalo cvijeće, nakon čega smo se u procesiji uputili prema župnoj crkvi, gdje su mladi naše župe sudjelovali u naviještanju Isusove muke, te gdje je proslavljena svečana sveta misa.
Markovac Našički
Jelisavac
