ÄŒestit Badnjak - Adam i Eva
Badnjakom se naziva dan uoÄi Božića, a ime mu dolazi od rijeÄi "bdjeti", jer se na Badnju veÄer bdije pobožno Äekajući Kristovo roÄ‘enje. Kako se u badnjoj noći bdije razumljiva je uloga koju ima svjetlo. Neizostavne su još iz davnina uobiÄajene božićne svijeće, a skoro u pravilu je kod svih Hrvata posebno za ovu priliku napravljena svijeća - svijeća voštanica.
Badnji dan ili Badnjak je bogat božićnim obiÄajima i folklornim sadržajima. Na Badnjak se u našim ruralnim hrvatskim krajevima ženska Äeljad rano ustaje da na vrijeme, do zvuka veÄernjih zvona uspije sve u kući i oko kuće poÄistiti i pripremiti obilje svakojake hrane i to nemrsne za badnju veÄer i mrsne za sutrašnji Božić. Naime, na Badnjak nema objeda, jer se posti do veÄeri, a jede se samo naveÄer, ali i tada samo nemrsnu hranu. VeÄera na Badnjak je posna, a izbor jela i pića osobit. Posebno prireÄ‘ena jela obilježena su kršÄ‡anskim simbolima, a blagovanje je pak isprepleteno božićnim nazdravicama i obiÄajima koji su usmjereni društvenom i gospodarskom dobru Älanova obitelji. Glavno jelo je u pravilu bakalar, ili u nedostatku bakalara, neka druga vrsta ribe. U nekim krajevima se u kući peku dva razliÄito ukrašena kruha; jedan za Badnjak, a drugi za Božić. U drugim krajevima se peÄe samo jedan kruh koji na stolu treba biti od Badnjaka do Sveta tri kralja, a ovisno o pojedinim krajevima naziva se: Äesnica, litanja, božić, krsnica, križica i dr. što je veći tim bolje, jer je to znak obilja u idućoj godini. U južnim krajevima se frigaju uštipci ili pršurate. Muška Äeljad treba na Badnjak temeljito srediti i obilno nahraniti blago, jer i ono treba osjetiti radost božićnih blagdana. Osim toga, na njima je da nabave sve namirnice te da donesu i iscijepaju dovoljna drva za naredne dane. Posebna im je dužnost da kući donesu "badnjak", kako se, ovisno o pojedinim krajevima, zove debeli panj ili klada koji se stavlja na ognjište, ili dugaÄka zelena grana koja se prislanja uz zid kuće u blizini ulaznih vrata. Svi poslovi trebaju biti posvršavani do veÄernje Zdrave Marije (veÄernjeg zvona), nakon koje domaćin objavljuje poÄetak veÄere.
U prostoriji u kojoj se blaguje na odreÄ‘eni se naÄin rasprostire slama. Ona slama koja se stavlja pod stolnjak služi za gatanje. Koja žena izvuÄe dulju slamku imat će dulju kudjelju. Prije nego se zapoÄne s veÄerom, domaćin unosi badnjak (panj) u kuću Äestitajući ukućanima, a oni mu zajedniÄki uzvraćaju Äestitke. Sve ide po tradicionalno ustaljenom ritualu, koji je karakteristiÄan za svaku pojedinu sredinu, a Äesto i za pojedinu obitelj. VeÄeru je valjalo završiti u predviÄ‘enom vremenu . Poslije veÄere, neko vrijeme se sjedi i priÄa za stolom, a potom se mlaÄ‘a Äeljad obiÄno zaputi prema crkvi na polnoćku, a stariji odlaze na poÄinak. Vrhunac badnjeg bdijenja jest proslava polnoćke. Upravo s bdijenjem je povezan niz obiÄaja: unošenje drva "badnjaka" koje gori na ognjištu tu noć i kasnije, zatim božićne svijeće, jedne ili tri, redovito povezane trobojnicom. Bdijenje poÄinje uveÄer, kad se obitelj okuplja oko stola, još uvijek s posnim jelima, i unošenjem badnjaka i slame kad - barem u nekim hrvatskim krajevima - domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić "Faljen Isus! Na dobro vam došla badnja veÄer"! Na taj pozdrav slijedi odgovor: "I s tobom zajedno!" Negdje je pozdrav bogatiji sadržajem: "Faljen vam bio Isus i Marija. ÄŒestita vam Badnjica!" Odgovor glasi: "ÄŒestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada!" U dijelu Slavonije Äestitari na badnje veÄer ulaze u kuću i govore: "Faljen Isus! ÄŒestita vam badnja veÄer i Adam i Eva", a odgovara se: "I vi živi i zdravi bili!" Uz donošenje panja badnjaka obiÄaj je unositi i slamu; negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu već je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi veÄera s osobito biranim jelima. Badnjak u gradu, saÄuvao je tek dijelić seoskih tradicija, ali slavi se uz božićno drvce, uz kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu veÄeru.
Najvažnije jest: bdijenje u išÄekivanju polnoćke. Sudjelovanje na polnoćki smatraju važnim i oni koji ne odlaze redovito nedjeljama na misu. Takvo božićno slavljenje badnje veÄeri toliko je općenito kod svih hrvatskih katolika da ukazuje opću svijest o nepobitnosti i privlaÄivosti otajstva Božića. Ono je drago i onim ljudskim dušama koje svoje kršÄ‡anstvo nisu razvile do pune zrelosti. Božić i njih dosiže, a božićno Äestitanje je izraz da prihvaćaju kršÄ‡ansku poruku o miru, ako i zastaju pred porukama o Bogu i Äovjeku.