U mjesecu svibnju 2014. godine, svi smo mi bili svjedoci elementarnih nepogodna u Bosni, Srbiji i Hrvatskoj, koje su svojom silinom iznenadile sve stanovnike. Svi se mi pitamo odakle je sve to došlo i što je uzrok tim elementarnim nepogodama?! Da li je to Božja odredba ili je pak nered na kopnu i na moru zbog onog što naprave ljudske ruke!? Ne piše li u knjizi Postanka: „Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji! Evo dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! I vidje Bog sve što je načinio i bijaše veoma dobro!“ (Post 1, 28-31) Dragi Bog nam je dao sve na korištenje, da podložimo sebi, ali zašto vladati nečime poput vremenom, klimom i ostalim resursima koji su u Božjem vlasništvu – ako Bog vlada time i šalje nam ono što nam je najpotrebnije!? Bog neće promijeniti stanje jednoga naroda, dok taj narod ne promijeni sam sebe. Možda nam je dragi Bog ovom klimatskom kataklizmom ukazao na put kojim zapravo trebamo ići. Svaki čovjek na ovome svijetu, ovu opomenu bi trebao prihvatiti svim svojim umom, ali i srcem. Poplave na područjima Srbije, Bosne i Hercegovine, te Hrvatske, ujedinile su narode, koji su prije dvadesetak godina vodile borbu za teritorij. Vodili su bitku za život ili smrt. No, u trenutku ove katastrofalne poplave, nije bilo bitno da li je „hljeb“, „kruh“ ili „hleb“, svi su oni od brašna, tako nije bilo bitno da li je netko Hrvat, Bosanac ili Srbin, svi su oni ljudi od krvi i mesa. Velike nevolje i nepogodne ne pitaju koje si vjere ili nacionalnosti. Pitaju da li si čovjek ili ne!

 

Caritas Požeške biskupije je tijekom mjeseca svibnja donio „Apel za pomoć žrtvama poplava“ u kojemu je stajala molba za sve, kako za pojedince, tako i za poslovne subjekte da se uključe u akciju prikupljanja pomoći nastradalima od poplava, pogotovo obiteljima koje su zbog vodenog vala morale napustiti vlastite domove. Skupljali su se novčani prilozi, hrana i pokućstvo, te se tako molilo da se iskažu solidarnost i ljubav prema ljudima u velikoj nevolji.

 

U našoj župi, župljani, pogotovo mladi pogođeni vijestima koje su tih dana iskakale na sve strane, bili su spremni pomoći na bilo koji način, te iskazati svoju spremnost, dobrotu i ljubav prema braći i sestrama u potrebi. Tako smo se organizirali, te u suradnji sa župnikom vlč. Brankom Šipurom i župnim vikarom, vlč. Žarkom Turukom, kroz 2 tjedna prikupljali sve potreptšine, a najviše hranu, robu, higijenske potrepštine, madrace, posteljinu i drugo, što će pomoći ljudima koji su ostali doslovno bez ičega. Organizacijom mladih i župnog Caritasa, te dežurstvima kroz dva tjedna, od 19.5. - 31.5., uspjeli smo prikupiti dosta stvari, koji su bili primljeni, sortirani i pakirani u kutije. Sve prikupljene potrepštine i ostala sredstva, dostavljena su Caritasu Požeške biskupije, koji će znati rasporediti gdje i na koja područja su te stvari najpotrebnije.

 

Od srca zahvaljujemo svima za pomoć, koju su pružili nastradaloj braći i sestrama. Pokazali ste svu svoju dobrotu, suosjećanje, solidarnost i ljubav, prema onima kojima je to najpotrebnije u ovim trenutcima. Zahvaljujemo se svima koji su odvojili svoje slobodno vrijeme, te pomagali pri sortiranju i pakiranju pristigle pomoći, ali i zahvaljujemo i obitelji koja je ustupila svoj kombi, te pomogla prevesti skupljenu humanitarnu pomoć do Caritasa Požeške biskupije. Svi bezimeni junaci i junakinje u ovim vremenima zaslužuju svaku pohvalu. Kako je i sam biskup Škvorčević naglasio u svojemu pismu svim župnicima: „Možda je val bujica i  poplava ljudima odnijela sve što su imali i stekli, ali će vaš val ljubavi, dobrote i solidarnosti očistiti sve ono što su poplave donijele.“

 

 

„Što je s narodom!? Ne svađa se više Bosanac sa Srbinom, Srbin sa Hrvatom. Sava prekri granice. Bosna se izli po dvorištima, pa uđe i u kuće. Ne pita nitko nikoga, kako se zove, gdje ide da se moli i kome. Svatko gleda da spasi živu glavu. Utihnu sve. Svi postadosmo jedno. Da nije došlo do ovakve tragedije, ne bismo ni postali jedno. Brat je na brata dizao ruku, teritoriji su se dijelili - stavljale granice, došlo je do te mjere, da postoje i tri Boga, iako je Bog jedan. Da li su se morale rijeke izliti da bi pravoslavac pomogao muslimanu, a musliman katoliku. Šalje li nam to netko znak?! Netko tko je veći od svih političara kad se skupe, od svih naroda i svih građevina, pa i cijele Zemlje. Poplave će se povući i presušiti, neće ostati poplavljena područja kao jedna velika rijeka. Vratit će se Vrbas, Sava i Bosna u svoje korito, a mi?! Hoćemo li se i mi vratiti svojim međusobnim svađama i podjelama, hoćemo li se nakon svega vratiti u svoja korita ili ćemo iz ovoga nešto i naučiti!? Ili ćemo možda slučajno ostati razliveni svuda, bez obzira na ime i prezime?!“

Nepoznati autor