Blagdan Velike Gospe
Velika Gospa naziv je za katolički blagdan kojim se 15. kolovoza svake godine slavi Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo. Katolička crkva vjeruje u četiri istine (dogme) o Isusovoj majci, Blaženoj Djevici Mariji da je - bogorodica, djevica, bezgrešno rođena i da je dušom i tijekom uznesena na nebo! Prema katoličkoj teologiji, Marijino uznesenje dušom i tijelom na nebo kruna je njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnog začeća. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo po završetku njezina zemaljskoga života proglasio je člankom vjere 1. studenog 1950. papa Pio XII. Iako je ta dogma proglašena tek u novije vrijeme, prethodi joj duga tradicija, stara gotovo kao i sama Crkva. Mnogi crkveni oci i sveci poput sv. Bernarda, sv. Antuna Padovanskoga i dr., kroz stoljeća su razmatrali i pisali o Marijinu uznesenju na nebo. Od 13. stoljeća pa nadalje, čitava je kršćanska tradicija jednodušna u vjerovanju u Marijino uznesenje na nebo dušom i tijelom. U osmom poglavlju II. vatikanskog sabora, Uredbe o Crkvi doslovno se navode riječi dogmatske bule o Marijinu uznesenju Pija XII: "Napokon je Bezgrješna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, s dušom i tijelom bila uznesena u nebesku slavu." A zatim izriče kristološku svrhovitost te Marijine povlastice ovim riječima: "Ona je od Gospodina bila uzvišena sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću."
Na svetkovinu vjernici hodočaste u mnogobrojna marijanska svetišta (Aljmaš, Marija Bistrica, Trsat, Pleternica, Voćin i dr.), a uz molitve i euharistijska slavlja, priređuju se procesije i festivali. Blagdan se slavi u mnogim državama, najviše u Europi i Južnoj Americi.
Čitanje Knjige otkrivenja svetog Ivana Apostola (Otk 11,19a; 12,16a.10ab)
"Otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu. I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždere Dijete. I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište. I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!«"
Riječ Gospodnja.