Hvala za svih 11 godina zajedništva u Kristu

Dana 16. kolovoza 2015. godine, naš prvi župnik vlč. Branko Šipura, održao je zadnju svetu misu u našoj „mladoj“ župi, jer je razriješen službe upravitelja naše župe, župe sv. Marka Evanđelista u Našicama – Našički Markovac, te službe Našičkog dekanata, te je imenovan župnikom župe sv. Ivana Krstitelja u Požegi. Što i kako reći nakon 11 godina zajedništva!? Na čemu zahvaliti?! Što istaknuti iz župnikovog djelovanja i rada u župnoj zajednici?!

 

Na današnjoj svetoj misi, opraštali smo se od našeg župnika Branka, koji je ovu svetu misu prikazao za svakog vjernika u župi, za naše obitelji, za svako kršteno dijete koje je tijekom ovih 11 godina kršteno u župi, za svaku dušu koju je on kao župnik ispratio sa ovoga svijeta na vječni počinak, za svakog prvopričesnika i krizmanika, za svaki vjenčani par, za sve stare, bolesne i nemoćne. Obratio se i riječju zahvale za sve što je učinjeno za njega kao župnika, ali i za samu župu. Zahvalio je dragome Bogu, na svakom zajedništvu u Kristu, na svakom doprinosu, na svakoj lijepoj riječi i djelu, jednostavno na svemu. A na čemu mi možemo zahvaliti njemu?!

 

 

Dragi naš župniče Branko!

 

Kada u župu dolazi novi svećenik skloni smo kritičkom promatranju, uspoređivanju s drugima, te imamo neka svoja očekivanja da će ti isti svećenici biti svećenici po našoj mjeri. Za vrijeme boravka u jednoj župi, svatko od njih se trudi najbolje što može obavljati svoje dužnosti, te biti raspoloživ i otvoren za potrebe župne zajednice, ali i svakog pojedinca. No, svatko od nas ima svoje granice i svoje mogućnosti, tako će se moći udovoljiti potrebama, ali ne i svakoj našoj želji i ideji. U ovome svijetu nikada nećete moći svima ugoditi, a ljudi, ljudi su samo ljudi i od njih treba očekivati samo ono ljudsko – kako je i sam župnik puno puta znao reći.

 

Kako piše u Svetom Pismu: „Ja sam pastir dobri i poznajem ovce svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado i jedan pastir.“ Naša mlada župna zajednica krenula je sa svojim djelovanjem prije točno 11 godina, kada je na vodstvo našega „stada“ postavljen i određen naš župnik vlč. Branko, da bude pastir „stada“ tog. U tih 11 godina svašta se toga dogodilo. Kako je bilo uspona, tako je bilo i padova, kao i u svemu što se događa u životu. Mislite da je biti pastir jednog ovakvog „stada“, lagan posao?! Ako mislite da je to lagan posao, pitajte župnika što On misli o tome! Voditi samu župu, sa 4 filijale, gdje svaka od njih zahtijeva potpuno predanje i ulaganje, kako materijalno, tako i duhovno, potrebno je puno vremena, truda, pripreme, a ponajviše strpljenja i ljubavi. Na kraju svake godine, sa ovoga mjesta možete čuti statistiku što se to sve radilo u župi, te si predočiti neku sliku o svemu tome – u ovih 11 godina nebrojeno mnogo svetih misa, svetih sakramenata – od krštenja do bolesničkih pomazanja, sprovoda, nebrojeno mnogo sati provedenih u pripravama i vjeronauku za naše prvopričesnike i krizmanike, parova za ženidbu, toliko puno životnih ispovijedi i duhovnih razgovora. Ali mislim da i nakon svega toga, župnik će reći da je On sve to odradio s jako puno ljubavi, te će zahvaliti dragome Bogu i bit će ponosan što je mogao, baciti sjeme Kristova dobra, hoće li ono niknuti odmah ili jednoga dana kada njega ne bude, to ćemo vidjeti s vremenom. Velečasni Tomislav Ivančić u svome križnom putu „Pođi za mnom“ piše: „Ti si sjeme za neka buduća vremena. A želiš odmah vidjeti plodove svojih ruku. Moji učenici često umiru u beznađu i sramoti, a drugi beru plodove na njihovim grobovima. Drugi beru radost i život. Tebe sam postavio da siješ za novi svijet. To je tvoj križ.“ Tijekom svih ovih godina župnik nas je učio da i mi budemo ti koji siju sjeme dobra na plodna tla, hoće li oni niknuti odmah ili za par godina to nije važno, važno je da smo posijali sjeme.

 

Župnik Branko pravi je Božji dar. U svim burama i olujama, koje su ga pokušale srušiti - On se uz Božju pomoć držao uspravno, uvijek mirnog stava, sa osmijehom na licu, te blagim glasom, uvijek je znao uputiti lijepu i pohvalnu riječ. Kada nešto i nije bilo u redu, znao je dati pozitivnu kritiku, te je uvijek znao pokazati onaj pravi put. Što god da se dogodilo, bio to dobar ili loš trenutak, župnika nikada niste mogli vidjeti namrgođenog, ljutitog, nervoznog i rastresenog. Uvijek je bio naš duhovnik, naš prijatelj i naš brat. Kao pastir „stada“ svog, puno je pridonio izgradnji Crkve kao duhovne građevine. Kao župnik omogućili ste okupljanje Božjeg naroda na svakoj svetoj misi, kako nikad ne bi zaboravili svoje poslanje i svoj izvor u Kristu Isusu.

 

Župna zajednica, vaše malo „stado“, je uistinu zajednica s puno malih zajednica koje žive, a to su naše obitelji, koje su otvorene za sve nove poticaje. Svi mi smo tek putnici na putu u nebeski Jeruzalem, u Božji Grad, konačno odredište ljudske egzistencije. Papa Franjo kaže: „Cijeli naš život je jedan put. I kada se zaustavimo stvari ne idu, one stoje. I zato i Vi i mi moramo hodati dalje, kamo nas šalje Božji poziv.“ Sada na kraju, kada nas morate napustiti i otići u drugu župu, želim Vam se u ime cijele naše zajednice, ali i u svoje vlastito ime, zahvaliti za sve, za sve što ste za nas učinili, za svaki osmijeh i lijepu riječ, za svaki trenutak proveden s nama. Hvala Vam i za sav trud kojim ste do sada uz Božju pomoć vodili našu „mladu“ župu. Međutim, niti tisuću puta hvala ne može biti dovoljno za svu onu vašu dobrotu i ljubav, kojom ste nas obasipali i uvijek dočekali raširenih ruku, na vratima župnog dvora. Ono što ste Vi župniče izgradili u nama svojim djelovanjem ili još bolje rečeno Božjim djelovanjem, samo su temelji na kojemu ćemo graditi našu Crkvu.

 

Ako Vas je tokom svih ovih godina, netko povrijedio na bilo kakav način, molimo za oprost u ime cijele zajednice. Te na koncu svega, dragi naš župniče Branko, neka Vam je  blagoslovljena nova služba, Vaš daljnji životni put, te svaka ona osoba koja bude stavljena na Vaš životni put.

 

Voli Vas vaše malo „stado“ iz srca
župe sv. Marka Evanđelista!

(Markovac Našički, 16. kolovoza 2015.)

 

 

Na koncu svete mise u Markovcu Našičkome, mlada župljanka Jelena Gerendaj, uz pratnju Ane Šostar na pianu, izvele su skladbu Bist du bei mir koja pripada zbirci koju je Johann Sebastian Bach posvetio svojoj ženi sopranistici Anni Magdaleni Bach. Izvedena skladba je poklon ponajprije župniku, a zatim i cijeloj župi. Svi prisutni vjernici su mogli uživali u izvedbi kao šećer za sam kraj. Djevojkama hvala od srca!

 

 


 

Župnik Branko Šipura

 

 


 

Oproštaj u Vukojevcima

 

 


 

Oproštaj u Lađanskoj

 

 


 

Oproštaj u Jelisavcu

 

 


 

Oproštaj u Markovcu Našičkome