Sveti Marko Evanđelist  –  više se puta spominje u Djelima apostolskim.  Prvi put kao sin Marije udovice koja je posjedovala kuću u Jeruzalemu u kojoj su se često sastajali apostoli, u njoj se sklonio Petar nakon zatočenja i zatvora. Marko je bio nećak apostola svetog Barnabe. S njim i sa svetim Pavlom uputio se u Antiohiju, Cipar i Malu Aziju (prvo misijsko putovanje svetog Pavla). Razišao se sa svetim Pavlom, što je bio i povod da se raspao tandem blagovjesnika Pavla i Barnabe. Marko je postao učenik i sljedbenik svetog Petra kojeg je pratio i slušao naviještati Krista, a po tom je propovijedanju napisao evanđelje. Tradicija kaže da je osnovao crkvu u Aleksandriji i ondje podnio mučeništvo. Godine 815. prenesene su relikvije svetog Marka u Veneciju čiji je postao zaštitnik i simbol.

 

Marko, postavši Petrov tumač, zapisao je točno ali bez reda sve čega se sjećao, sve riječi i djela koja je učinio Krist. On sam nije slušao ni slijedio Gospodina, nego je kasnije, kako sam rekao, slijedio Petra, koji je prilagođavao svoju pouku potrebama (slušatelja), a nije pružao sažetak Gospodinova govora. Stoga se Marko nije prevario pišući ono čega se sjećao. Imao je, naime, samo jedan cilj: ne ispustiti ništa od onoga što je čuo niti išta iskriviti. Papija, biskup u Hierapolisu

 

Danas, 25. travnja 2017. godine, proslavljen je zaštitnik naše župe - sv. Marko Evanđelist, svečanim misnim slavljem u 11:00h, kojeg je, u koncelebraciji svećenika našičkog dekanata, predvodio velečasni Željko Strnak, župnik župe Našašća svetog Križa u Orahovici. Blagdan sv. Marka Evanđelista može nam biti krasna prilika da se duhovno što više sprijateljimo i s njegovim evanđeljem i sa Svetim pismom uopće. Sveto pismo je povijest u kojoj je glavni junak Bog sam, koji neprestano govori, djeluje i zahvaća. On je od vječnosti zamislio povijest spasenja, a Sveto pismo od prve do posljednje knjige opisuje njezino ostvarenje. Isus je središte povijesti i odatle Marko počinje i tu se vraća. On ne skuplja činjenice da bi ih poredao već ih stavlja u svrhu povijesti spasenja i tako ih reda, odnosno podvrgava čitatelja i uključuje ga u spasenjsku povijest. On počinje križem i uskrsnućem i tu se vraća. On želi odgovoriti na upit koji se stalno nameće – tko je Isus Krist? Zato piše i tako odgovara da se isprepliću Isusove riječi i čini kao veličina s jedne strane i s druge strane slabost i krhkost čovjeka.

 

O samom životu svetoga Marka ne znamo mnogo. Ono najznačajnije o njemu govori nam zapravo njegovo evanđelje. Kad kažemo o njemu, ne mislimo na određene biografske podatke, već o njemu kao piscu Evanđelja. Njegovo pisano djelo govori o njemu kao o odličnom pučkom pripovjedaču. On pripovijeda događaje Isusova života jasno, a zaustavlja se i na vrlo dragocjenim pojedinostima kojih kod drugih evanđelista ne susrećemo. U svom je pripovijedanju pod utjecajem svetoga Petra jer je zapravo njegove kateheze stavio na papirus za potrebe vjernika rimske općine.

 

Na kraju misnog slavlja, župnik vlč. Nedjeljko Androš, zahvalio je na zajedništvu svećenicima, župljanima i gostima. Uputio je riječi zahvale svima koji su pomogli u organizaciji proslave. Blagoslovljeno je i žito koje je bilo pripremljeno, a tako i sva ona mjesta, na koja ćemo to žito odložiti, naša žitna polja i bašte. Velečasni Strnak na kraju svete mise zazvao je Božji blagoslov na sve nas. U župnoj crkvi ujutro je održana rana sveta misa u 8h koju je predvodio kapelan velečasni Mario Mazanik,  sa blagoslovom žita, kojoj su prisustvovali ministranti, pjevači, te ostali Božji puk.

 

Sveti Marko Evanđeliste - zaštitniče naše župe - moli za nas! 

 

---