Dana 25. travnja u našoj župnoj zajednici dogodila su se dva velika dogaÄ‘aja spojena u jedno, pri čemu je to bio cjelovit i veoma jak dogaÄ‘aj,  koji je bio na ponos naše župe i cijele njezine zajednice. Na taj dan u našoj župnoj crkvi slavio se blagdan zaštitnika naše župe, a to je sveti Marko EvanÄ‘elist. Blagdan sv. Marka Crkva slavi 25. travnja, pisca jednog od četiriju EvanÄ‘elja, aleksandrijskog biskupa, mučenika Crkve, zaštitnika Venecije, ali i zaštitnika našega sela, te naše župne crkvene zajednice. Sveti Marko se štuje i kao zaštitnik polja, vinograda i usjeva, zatim kao zaštitnik zidara, graÄ‘evinskih radnika, staklara, pletača, pisara, odvjetnika, a njemu se utječemo i protiv nevremena, tuče, munje. Sveti Marko je roÄ‘en oko 10. godine, a pravo mu je ime bilo Ivan. U kući njegove majke Marije okupljala se prva kršÄ‡anska zajednica. Bio je Barnabin nećak i s njim je pratio svetog Pavla na njegovom prvom misijskom putovanju, a poslije je bio pratilac svetog Petra, s kojim je boravio u Rimu. Na temelju Petrovih propovijedi kasnije je napisao i svoje evanÄ‘elje.

 

Od povijesnih činjenica znamo i to da je Marko bio djelatnikom u Crkvi u Akvileji, ali isto tako da je utemeljio Crkvu u Aleksandriji Egipatskoj, gdje je i bio biskup. Njegove relikvije su prenesene u devetom stoljeću u Veneciju u današnju veličanstvenu baziliku Svetoga Marka. On je pratio Pavla i Barnabu na njihovom prvom apostolskom putovanju i dopratio ih je na Salaminu na Cipru (Dj 13,5). Tu su propovijedali u sinagogama, budući da je Marko bio s njima kao pomoćnik (13,13), a zatim se vratio nazad u Jeruzalem. On nije čuo Gospodina i nije mu bio sljedbenikom, nego je on bio Petrov sljedbenik”. To je veoma važan dokaz da je Marko upravo napisao drugo EvanÄ‘elje zvano EvanÄ‘elje po Marku. Po tradiciji se misli da je pisano njegovo EvanÄ‘elje negdje oko 70. godine, ali poslije otkrića u Qumranu već se posjeduju dokazi da je ovo EvanÄ‘elje napisano prvo i da je pisano prije 50-te. Isus je središte povijesti i odatle Marko počinje i tu se vraća. On ne skuplja činjenice da bi ih poredao već ih stavlja u svrhu povijesti spasenja i tako ih reda, odnosno podvrgava čitatelja i uključuje ga u spasenjsku povijest. On počinje križem i uskrsnućem i tu se vraća. On želi odgovoriti na upit koji se stalno nameće – tko je Isus Krist? Zato piše i tako odgovara da se isprepliću Isusove riječi i čini kao veličina s jedne strane i s druge strane slabost i krhkost čovjeka. O samom životu svetoga Marka ne znamo mnogo. Ono najznačajnije o njemu govori nam zapravo njegovo evanÄ‘elje. Kad kažemo o njemu, ne mislimo na odreÄ‘ene biografske podatke, već o njemu kao piscu EvanÄ‘elja. Njegovo pisano djelo govori o njemu kao o odličnu pučkome pripovjedaču. On pripovijeda dogaÄ‘aje Isusova života jasno, a zaustavlja se i na vrlo dragocjenim pojedinostima kojih kod drugih evanÄ‘elista ne susrećemo. U svom je pripovijedanju pod utjecajem svetoga Petra jer je zapravo njegove kateheze stavio na papirus za potrebe vjernika rimske općine.

 

"Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj.

Pozdravite jedni druge cjelovom ljubavi! Mir svima vama koji ste u Kristu!"

 

Blagdan zaštitnika proslavio se ranom svetom misom koja je bila ujutro u 8:00h, koju je predvodio župnik vlč. Branko Šipura, pri čemu su bila i krštenja novoroÄ‘enih beba naše župe, te na samome koncu misnog slavlja blagoslov žita, dok je velika sveta misa bila u 11:00h. Mislite da je ovo sve!? Varate se, kako naslov i sam kaže: „Zaštitnik s Lavom i Duh Sveti“, slijedi drugi dio ovog lijepog dogaÄ‘aja. U našoj župi se na dan zaštitnika župe svetog Marka EvanÄ‘elista, podijelio i sakrament Svete Potvrde!

 

Sakrament Svete Potvrde ili Krizme je sakrament kojim krizmanik ulazi u „svijet odraslih“ u vjeri. U našoj župi ovaj sakrament mladi primaju u 8. razredu osnovne škole. Mladi u tim godinama nastoje ostaviti dojam zrelosti, meÄ‘utim nama odraslima je jako dobro poznato koliko su oni još životom neiskusni. Riječ „Potvrda“ dolazi od latinske riječi confirmatio ili od temeljnog glagola firmare što znači učvrstiti, ojačati. Sakrement sv. Potvrde još nazivamo i Krizma tj. svetog ulja što ga biskup posvećuje na Veliki ÄŒetvrtak, a njime se pomazuju krizmanici. Oni koji primaju ovaj sakrament nazivamo potvrÄ‘enici tj. krizmanici. Sakramenti Krštenja i Potvrde zajedno sa sakramentom Euharistije čine jednu cjelinu. Ti su sakramenti dijelovi istog puta kojim svatko treba proći tko se želi potpuno pridružiti Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. TakoÄ‘er ove sakramente nazivamo i sakramentima uvoÄ‘enja u vjeru i život kršÄ‡anske zajednice jer se za njihovo slavljenje i primanje traži poznavanje kršÄ‡anske vjere i života po vjeri. Primanjem sakramenta Potvrde primamo puninu Duha Svetoga. Izgleda da je nama ljudima najteže shvatiti Duha Svetoga jer je on nepristupačan našim osjetilima i to naprosto zato što je Duh. U Svetom Pismu Duh Sveti javlja se u obliku plamena na Duhove, u obliku goluba Isusovu krštenju, te u obliku oblaka od Isusovog preobraženja. Sam Isus puno govori o Duhu nazivajući ga Braniteljem i Tješiteljem koji će braniti i voditi Crkvu. Duh Sveti je život duše dobiven na krštenju. On neumorno nastoji preobraziti nas dijeleći nam darove: mudrosti, razuma, znanja, savjeta, jakosti, pobožnosti i straha Božjega. Sakramenat krizme redovito podjeljuje biskup, a po njegovu ovlaštenju, može i drugi svećenik. Obred se sastoji od zazivanja Duha Svetoga, polaganje biskupovih ruku nad krizmanicima i mazanjem krizmanim uljem na čelu krizmanika. Biskup kaže krizmaniku: Primi pečat dara Duha Svetoga. Krizmanik odgovara: Amen! Biskup potom završi riječima: Mir tebi! Krizmanik odgovori: I s duhom tvojim. Krizmanici se u našoj crkvi redovito intenzivno pripremaju za primanje Potvrde dolaskom na vjeronauk koji traje 3 godine.

 

 

Veliko svečano misno slavlje u 11:00h predvodio je msgr. Josip Devčić u koncelebraciji sa župnikom i 8 svećenika našega našičkog dekanata, meÄ‘u kojima je bio i bivši župni vikar naše župe vlč. Žarko Turuk. Msgr. Josip Devčić koji je ujedno i generalni vikar požeške biskupije. Podijelio je sakrament svete Potvrde kojemu je pristupilo sveukupno 45 krizmanika naše župe, a održao je i prigodnu propovijed, gdje je dao smjernice krizmanicima da budu ustrajni u vjeri i da tako žive svoj život, pogotovo sada kada postaju odrasli kršÄ‡ani. Život bez Boga je prazan život, te zbog toga, nikada ne smijemo napustiti Boga. Spomenuo se i života sv. Marka EvanÄ‘eliste, čiji blagdan slavi naša mlada župa. Sv. Marko je pratio apostola Barnabu i Pavla, te tako naučavao o Isusu. Nadahnut Duhom Svetim, napisao je EvanÄ‘elje. Smatra se da je upravo sv. Marko bio uz Isusa kada su ga vodili Velikom svećeniku, no kada su i njega htjeli uhititi, ostavlja plahtu i bježi gol. Msgr. Devčić ističe kako je upravo u kući sv. Marka, tj. njegove majke Marije, Isus održao Posljednju večeru, na kojoj je ustanovio Euharistiju. Sv. Marko EvanÄ‘elist nije izdao Isusa nego je ustrajao u svojoj vjeri položivši svoju krv.

 

„Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!“

 

---

 

 

---