Uvođenje u službu novog župnika i župnog vikara
Dana 23. kolovoza 2015. godine, svečanim liturgijskim slavljem na sv. Misi u 11:00h, na kojoj je bio nazočan izaslanik našega biskupa mong. Antuna Škvorčevića - prečasni Antun Ćorković, upravitelj svetišta Gospe od Suza u Pleternici, u službu župnika uveo je vlč. Nedjeljka Androša te novog župnog vikara vlč. Maria Mazanika.
Na početku sv. Mise, pročitan je Dekret o imenovanju novog župnika, kojeg je ukratko predstavio prečasni Ćorković, nakon čega je novi župnik položio ispovijest vjere i župničku prisegu te uz svjedoke potpisao dokument o preuzimanju župe.
Vlč. Nedjeljko Androš rođen je 19. travnja 1971. godine u Sopju. Osnovnu školu polazio je u Sopju i Čađavici, a srednju Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati u Zagrebu, gdje je maturirao 1989. godine. Nakon mature je pristupio Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu i upisao Katolički bogoslovski fakultet u Zagrebu, kojeg je diplomirao 1998. godine. Sveti red đakonata primio je u prosincu 1997. godine, a za prezbitera je zaređen u požeškoj katedrali sv. Terezije Avilske 29. lipnja 1998. godine.
Kao đakon, djelovao je u župi sv. Luke Evanđelista u Lukaču, a nakon prezbiterskog ređenja, služio je kao župni vikar u župama Nova Bukovica i Kutjevo, gdje je kroz godinu dana bio i privremeni upravitelj. U kolovozu 2002. godine, preuzima upravu župa Jasenovac, Krapje i Lonjan, gdje ostaje sve do 2005. godine, kada biva imenovan upraviteljem župe sv. Ivana Kristitelja u Požegi - Vidovci.
Kao upravitelj župe sv. Ivana Kristitelja u Vidovcima, vršio je službu duhovnika u kolegiju Požeške biskupije u Požegi, a od 2010. godine službu dekana Požeškog dekanata te u jednoj godini službu vršenja ravnatelja Caritasa Požeške biskupije.
30. lipnja 2015. godine, razriješen je službe upravitelja župe sv. Ivana Kristitelja u Vidovcima, službe dekana Požeškog dekanata i službe duhovnika u Požeškom kolegiju te je imenovan za službu župnika župe sv. Marka Evnađelista u Našicama - Markovac Našički.
U službu župnog vikara (kapelana) uveden je vlč. Mario Mazanik.
Vlč. Mario Mazanik rođen je 12. siječnja 1986. godine u Vetovu. Za svećenika je zaređen 27. lipnja 2013. godine. Kao župni vikar, bio je na službi u Novoj Kapeli i Pleternici. Sada preuzima službu župnog vikara u župi sv. Marka Evanđelista u Markovcu Našičkome.
Prečasni Ćorković imao je jaku i poučnu propovijed, kojom je dotaknuo srca mnogih, a koja govori o tome kako u svome srcu je potrebno imati Boga. Onaj koji u svome srcu ima dragoga Boga, nema se čega bojati, no onaj u čijem srcu nema mjesta za Boga, živi u nemiru, tjeskobi, svađi i tami.
PROPOVIJED DONOSIMO U CIJELOSTI:
U ime vjernika, riječi dobrodošlice izrekla je Kristina, a one glase ovako:
„Dragi i poštovani naši! U ime naše župne zajednice i u svoje osobno ime, izražavam riječi dobrodošlice novom župniku Nedjeljku i kapelanu Mariu. Vjerujemo da će Duh Sveti kroz njih nastaviti izgrađivati ovu duhovnu zajednicu i da će ona zasjati uz njih u punom sjaju. Župniče i kapelanu – Dobro nam došli! “
Također, svoju dobrodošlicu su izrazile i djevojke iz „SKUU Franjo Strapač“, koje su otpjevali „Aronov blagoslov“, koji se u liturgiji čita na svakom početku nove godine.
Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!
Tako neka stavljaju moje Ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati.
(Br 6,22-27)
Na samome kraju sv. Mise, vjernicima s nekoliko riječi obratio i vlč. Nedjeljko. Izrazio je svoju zahvalnost na ukazanom povjerenju, kao i na srdačnoj dobrodošlici.
Svaka prisutnost župnika i kapelana znak su njihova poslanja – poslani i pozvani da budu tu zbog nas i za nas, biti s nama na putu življenja naše vjere. Isus je rekao da gdje god su dvojica ili trojica u Njegovo ime okupljena, tu je i On prisutan. Župa nije jedan svećenik, župnik, kapelan, časna sestra – nego zajednica vjernika.
Župa - to smo svi mi koji je doživljavamo kao svoj dom. Ne zaboravimo: Bog mora biti u središtu, a ne mi! Ako smo s Bogom, nitko nije višak. Crkvu ne čine zidine, već živi ljudi – mi vjernici. Župnike, svećenike, kapelane, časne sestre ne treba ostaviti same u brizi za ovu našu crkvu. Oni trebaju nas, a mi trebamo njih te svi skupa trebamo Krista Isusa, našega Gospodina, kako sveti Toma i sam reče: „Gospodin moj i Bog moj!“
Nemojte novog župnika i kapelana stavljati u kojekakve okvire, da budu svećenici po našoj „mjeri“, dajte im slobodu, neka budu svećenici po Božjoj „mjeri“ – koji će voditi, usmjeravati i brinuti se za nas vjernike, te cijelog sebe staviti u svoje poslanje i predanje.
Našem novom župniku Nedjeljku i našem kapelanu Mariu želimo mnogo radosti i zadovoljstva u našoj sredini te mnogo Božjeg blagoslova u njihovim nastojanjima!
