Tijelovo, punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, jest katolički blagdan. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj je neradni dan. Veliku svečanu misu, u 10:00h u župnoj crkvi, predvodio je župni vikar, vlč. Žarko Turuk, nakon koje je uslijedila i Tijelovska procesija. Tijelovo kao posebni blagdan posvećen svečanom čašćenju i slavljenju Presvetog oltarskog sakramenta nastaje u 13. stoljeću. Na Tijelovo Crkva se zaustavlja na misteriju Velikog četvrtka, osobito na misteriju Svete ili Posljednje večere. Isus se tu poklanja svojima, cijeloj svojoj Crkvi, kao zalogaj kruha i gutljaj pića. Isus poklanja, grešnim ljudima, svoje Tijelo – kao kruh i svoju Krv – kao piće.

 

U daru kruha i vina, Isus ostvaruje i obnavlja žrtvu na križu – svoju križevnu ljubav Velikoga petka koju je, u razlomljenom kruhu i razdijeljenom vinu, naznačio već na Svetoj večeri. U tom istom daru Isus Krist ostvaruje, za svaki novi trenutak svoje Crkve, svoju čudesnu prisutnost i blizinu: „Ja sam s vama – Emanuel – u sve dane do svršetka svijeta.“ (Mt 28, 20) Misterij Tijelova još je svestraniji. Na Tijelovo Crkva, njezini vjernici, izlaze na ulicu, u procesiju. U tijelovskoj procesiji pronosimo Sveti sakrament svojim gradom i selom: kroz mjesto gdje živimo, radimo, trpimo, veselimo se i tugujemo. Pronosimo Sveti sakrament kroz cijeli svemir. Crkva mu je „podnebesje“, Oltar je snaga, a Tamjan, miris što se nebu diže.

 

Predvoditelj svete mise, vlč. Žarko Turuk u svojoj je propovijedi govorio kako svaki narod, pogotovo naš hrvatski može se usporediti sa izraelskim narodom. Kroz koje kušnje i patnje, te ropstvo je prolazio izraelski narod, kakve počasti i muke su ga patile, nešto slično se dogodilo i sa našim hrvatskim narodom, te narodima bilo koje nacionalnosti – ratovi, zarobljeništva, posljedice rata, siromaštvo, kriza i sl. Ali isto tako, kako je dragi Bog brinuo se i vodio izraelski narod i kako mu je ukazivao pravi put, to dragi Bog radi i dan danas, samo je pitanje prepoznajemo li mi te Božje znakove!? Mi sami ne možemo znati nešto o nekome, ako nam taj netko sam ne kaže nešto o sebi, te ako nam ne pokaže sebe i ne uputi nas o sebi. Dragi Bog nam kroz tolike sitnice otkriva svoje ljepote, svoju dobrotu, svoju milost, te svoju ljubav.

 

„Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu!“

(1 Iv 4, 16)

 

---