Sveti Nikola rođen je u 3. stoljeću u gradu Patari u Maloj Aziji (prostor današnje Turske). Njegovi roditelji nisu mogli imati djecu pa su od Boga izmolili malog Nikolu, koji je ime dobio po svome stricu biskupu u Miri. Odgajan je u bogatoj obitelji i volio je sve ljude i uvijek je imao srce za potrebite. Nakon smrti roditelja, nasljeđuje bogatstvo i počinje darivati siromašne. Kako sv. Nikola odrasta, a željeći što više širiti ljubav i dobrotu, odlazi se školovati za svećenika u čemu ga vodi njegov stric - biskup Nikola. Nakon smrti njegova strica, svi su očekivali da će postati novim biskupom, no on, skroman i u strahu od te časti, odlazi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Nakon nekoliko godina, vraća se u svoje rodno mjesto, upravo kada je umro biskup koji je naslijedio njegovog strica. Tada odlučuje ostati i postaje biskupom. Sv. Nikola je činio mnoga čudesa. Poput Isusa, smirivao je uzburkano more pa je zato zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom spašava dijete kojemu je zapela riblja kost u grlu pa je zato i zaštitnik djece. Sv. Nikola se u svom životu borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu, u kojemu je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima, umire 6. prosinca 343. godine te je pokopan u Miri. Zbog turskih osvajanja, tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

 

Sv. Nikola je najpoznatiji po darivanju djece i siromašnih. Prema legendi, blizu roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek koji je imao tri kćeri za udaju, no nije imao novca za miraz (imovina koju žena unosi u brak kao doprinos obitelji). Sv. Nikola je doznao za taj slučaj i odlučio pomoći, no bez da itko sazna. Kada je pala noć, umotao je zlatnike u platno i stavio u vrećicu. Potajno se prišuljao do kuće njegova susjeda i ubacio zlatnike kroz prozor. Ujutro je njegov susjed uočio novac. Sav sretan, časno je mogao udati svoju prvu kćer. Kada je na red došla njegova druga kćer, sv. Nikola je učinio isto - ponovno je potajno bacio zlatnike u kuću njegova susjeda kako bi se i druga kćer mogla časno udati. Kada je na red došla i treća kćer, Nikolin susjed je odlučio saznati tko je taj darežljivi dobrotvor koji dariva njega i njegove kćeri pa se odlučio na čekanje u zasjedi, no legenda dalje kaže kako je sv. Nikola vidio da ga susjed čeka, no nije htio odustati od darivanja pa je umjesto da zlatnike ubaci kroz prozor, kako je učinio prva dva puta, dosjetio se kako bi ih mogao ubaciti kroz dimnjak. Popeo se na krov kuće njegova susjeda i ubacio zlatnike kroz dimnjak, a zlatnici su pali u čarape koje su se sušile kraj ognjišta. Od tada dolazi tradicija da djeca ostavljaju svoje ukrašene čarape ili čizmice preko noći kako bi ujutro u njima pronašli dar.

 

Važno je znati da je Djed Božićnjak ili Djed Mraz izmišljeni lik koji je nastao prema sv. Nikoli, a koristi se najčešće u komercijalne svrhe. Zato, sva zahvala za darivanje djece i siromašnih treba ići stvarnoj osobi - sv. Nikoli! Sv. Nikola je zaštitnik djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta. Na njegov spomendan, 6. prosinca, roditelji darivaju djecu.

 

 

Svim Nikolama, Nikolinama i sličnim imenima neka je sretan imendan! I naš župnik, vlč. Nikola Legac, danas slavi imendan. Nakon današnje sv. Mise zornice koja je bila u 06:00 sati u župnoj crkvi, brojni vjernici su čestitali imendan župniku, a on ih je sve pozvao na kratko druženje u sakristiji, gdje ih je darovao pecivima, čajem, kavom, sokom i ostalim pićima. Osim materijalnih darova, neka nam naš dobri župnik Nikola podari obilje duhovnih darova!

 

---