Sveti Joakim i Ana
Sveti Joakim i Ana su kršćanski sveci, supružnici, roditelji Blažene Djevice Marije. Spomendan im je u Katoličkoj Crkvi 26. srpnja. O Joakimu i Ani u Bibliji nema spomena, no zato se njihovo ime prvi puta spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti, što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o vrlo bogatu čovjeku, koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio na dva dijela: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu i prinosioeći svoju žrtvu, neki Ruben mu je, predbacivao nevrijednost,koja je i razlog što sa svojom Anom nema djece. U Izraelu se, naime, vjerovalo da nijedan pravednik ne ostaje bez potomaka. To je Joakima vrlo pogodilo pa se četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka. U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost. Ukazao joj se Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. Po anđelu bio je obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Poslušao je te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala Joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su Je prikazali Gospodinu.
Sveta je Ana, u pučkoj pobožnosti, simbol materinstva te joj se utječu osobito žene prije porođaja i nerotkinje, ali i majke i udovice, radnice i kućanice. Preporučuju joj se i mladenci za sretan brak. U nekim europskim krajevima svetu Anu, kao zaštitnicu, štuju zlatari, krojači, rezbari, mlinari, tkalci. Na papinskom dvoru slavili su Je konjušari pa su na Njezin blagdan uvijek priređivali svečanu procesiju. Svjedok je tog slavlja crkva Svete Ane u Vatikanu, podignuta 1505. godine. Od svete Ane mnogi su molili i za milost dobre smrti jer je Ona, prema tradiciji, na smrtnome času, bila obradovana prisutnošću Svoje kćerke Marije i Njezina djeteta Isusa. U kršćanskoj umjetnosti, sveta je Ana prikazana kao starija žena u crvenoj haljini, ogrnuta zelenim plaštem, s pokrivalom na glavi te s knjigom u ruci. Često se sveta Ana prikazuje sa Svojom kćerkom Marijom, Koja Joj je u naručju ili do nogu, kako tumači i Sveto pismo.
U našoj župi, crkva u Lađanskoj, posvećena je svetoj Ani, tako da je tamo bila i trodnevnica uoči toga dana. Kroz prigodne kateheze, klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakaramentom, sakaramentom ispovijedi, te svetom misom, vjernici Lađanske, ali i ostali gosti, su imali mogućnost pripremiti se za taj veliki dan, kako bi čista i spremna srca dočekali blagdan zaštitnice svoga sela. Svetoj misi prisustvovali su i uvećali svečano misno slavlje, svećenici naše župe.