Sveta Elizabeta Ugarska
U ove kasne jesenske dane, liturgija nam donosi blagdan svete Elizabete, vaše zaštitnice. Njezin blagdan sa svojom porukom kršćanske ljubavi prema siromasima i onima na rubu protuteža je ovom jesenskom sivilu koje je na neki način slika raspoloženja današnjeg čovjeka. Vjerujemo da je i život vas braće i sestara OFS-a u današnjem svijetu poput blagdana sv. Elizabete: trak svjetla i topline, trak nade. I nama ste svijetli znak i dar. Darovani smo jedni drugima da jedni druge svojim načinom života evangeliziramo; da jedni drugima predajemo dar Evanđelja. Ima li ljepšega dara od dara Radosne vijesti? Život po Evanđelju vas, braće i sestara OFS-a, neka najprije vas ispuni radošću zbog dara Sina Božjega koji nam je postao Brat i Put, kako reče sv. Klara, sve dok ne postanete čaša koja se prelijeva. Da, to zahtijeva „silnu vjeru", piše sv. Klara. Jedna smo duhovna obitelj: obogaćujmo se međusobno i dalje, darujmo si Evanđelje i dalje, pozivajmo jedni druge na svjedočenje.
Sveta Elizabeta Ugarska (mađ. Árpád-házi Szent Erzsébet), Bratislava, 7. srpnja 1207. – Marburg, 17. studenoga 1231., ugarska princeza, katolička svetica i redovnica iz dinastije Arpadovića. Papa Grgur IX., proglasio ju je sveticom 27. svibnja 1235., u gradu Perugi u Italiji. Spomendan joj je 17. studenog, ali se prema običaju u našoj filijali i selu Jelisavac slavi kao zaštitnica sela 8. srpnja. Godine 2007., slavila se širom Europe 800. godišnjica njenog rođenja. Smatra se zaštitnicom pekara, prosjaka, siromaha, humanitarnih djelatnika, bolnica, udovica, ljudi u progonstvu i mladih supruga. Njeni simboli su ruže, kruh i milosrđe. Elizabeta je bila kći hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II., i Gertrdure Andeshs-Meranske. U četvrtoj godini poslana je u središnju Njemačku na odgoj na dvor triniškog grofa Hermana I. za čijeg se sina trebala udati kada odraste. Odrastajući, sazrijevala je u kršćanskim vrlinama i pobožnosti.
Godine 1221., u dobi od trinaest godina, udala se za tirinškog grofa Ludovika IV., koji je također bio veoma pobožan. Usprkos svom visokom položaju na dvoru, počela je voditi jednostavan život i predala se humanitarnom radu, hraneći prosjake i brinući se za slabe i nemoćne. Time je izazvala kritke rodbine, ali ne i supruga koji ju je podržavao u njenoj predanosti prema Bogu i milosrđu. Sa suprugom je imala je troje djece: sina Hermana II., budućeg baštinika grofovije te dvije kćeri, Sofiju i Gertrudu. Kada je njen suprug umro u Otrantu na putu u Šesti križarski rat, Elizabeta se silno ražalostila te se pobrinula za djecu, napustila dvor, odrekla sveg bogatstva i zaredila se, postavši redovnicom Trećega franjevačkog reda, te se predala životu u siromaštvu, pobožnosti i brizi za druge. Dala je sagraditi bolnicu, kraj dvorca Wartburga, da se osobno brine za bolesnike. Za velike gladi u Njemačkoj, pomagala je siromasima.
U pokrajnom selu Jelisavac, koja je naša filijala, slavio se blagdan zaštitnika sela – sv. Elizabeta Ugarska, gdje je misno slavlje predvodio župnik vlč. Branko Šipura, te je bio u prisustvu svećenika koji je rodom iz Jelisavca. Uoči proslave zaštitnice mjesta, bila je trodnevnica. Zadnji dan trodnevnice, u utorak, bilo je nakon svete mise i euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakaramentom. Unatoč vrlo sparnome danu, odaziv vjernika je bio solidan. Draga braćo i sestre, svima vama, svakom bratstvu, svakom članu, od najmlađega do najstarijega, od srca čestitamo blagdan vaše svete zaštitnice sv. Elizabete Ugarske! Neka vas na vašemu putu prati mir i dobro.
Više o sv. Elizabeti Ugarskoj se može pročitati ovdje:
http://www.gospa-lurdska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=419&Itemid=66
