Sv. Ana i sv. Joakim

26. srpnja smo se spomenuli onog blaženog bračnog para koji je poklonio život Majci Sina Božjega. O sv. Ani i sv. Joakimu u Svetom pismu doduše nema spomena, no zato se njihovo ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća, koji se općenito naziva Protoevanđelje sv. Jakova. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o veoma bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, nagovorio ga je neki Ruben, predbacujući mu nevrijednost zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima veoma pogodilo u srce pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.

U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost svoga krila. U to joj se ukazao Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. O tome je događaju po anđelu bio obaviješten i Joakim te je bio pozvan da se iz pustinje vrati kući. Joakim je poslušao i u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala joj ime Marija. U trećoj godini, roditelji su je prikazali Gospodinu. Protoevanđelje Jakovljevo ne spominje ime mjesta Marijina rođenja. Kasniji pisci misle da je to bio Nazaret, drugi opet Seforis, Jeruzalem ili Betlehem. Isti spis drži da se Joakim oženio Anom kad mu je bilo 20 godina, a o njegovom i Aninom kasnijem životu nakon Marijina prikazanja se ne spominje ništa.


Iako podatke o roditeljima Blažene Djevice Marije crpimo iz jednog apokrifnog spisa, neki ne odviše kritički raspoloženi pisci misle da mu se može posvetiti pažnja jer je veoma star, pa može biti odsjev jedne stare usmene časne predaje. Ime Joakim u hebrejskom znači "pripremanje Gospodinovo". Značenje mu je lijepo i dobro odgovara roditelju Majke Božje. Istočni sveti Oci u svojim su propovijedima na Marijine blagdane s mnogo ljubavi, oduševljenja i pobožnosti slavili i njezine roditelje. Sv. Anu naročito zazivaju žene željne poroda, trudnice i porodilje - majke općenito. U Njemačkoj su je naročito štovali zlatari, rezbari drveta i ebanovine, rudari. Na papinskom dvoru slavili su je konjušari pa su na njezin blagdan priređivali uvijek svečanu procesiju. Svjedok je tog kulta crkva sv. Ane u Vatikanu, podignuta 1505. godine.

 

Od sv. Ane mnogi su molili i za milost dobre smrti jer je ona na smrtnome času, prema jednoj tradiciji, bila obradovana prisutnošću svoje kćerke Marije i njezina djetešceta Isusa. Glasoviti bankari i bogataši svoje su grobne kapele posvećivali sv. Ani. U sjevernoj Europi u vezi sa štovanjem sv. Ane bila je mnogo u upotrebi "voda sv. Ane" - voda blagoslovljena njoj u čast, s kojom su škropljeni bolesnici u groznici, a i opsjednuti. Svetoj Ani je kao poseban dan u tjednu posvećen utorak jer se smatra da se ona u taj dan rodila i umrla.
Od 6. stoljeća, sv. Anu se slavi kao majku Marijinu. Svoj vrhunac Anino čašćenje doživljava u Europi u kasnom srednjem vijeku kada je Papa Siksto IV. u rimski kalendar uvrstio njezin spomendan, a Papa Grgur XIII. 1584. blagdan sv. Ane.

Sv. Ana je zaštitnica majki i braka, domaćica, udovica, radnica, rudara, tkalja, krojača, slugu, siromaha, stolara, zlatara. Utječe joj se: za sretnu ženidbu ili udaju, za brojnu djecu i sretan porod, za nalaženje izgubljenih stvari i za kišu, te protiv: vrućice, glavobolje, bolova u grudima i stomaku i protiv nevremena.

 

Častimo te, sveta Ano,
jer je tebi bilo dano,
da porodiš Gospu dragu,
Spasitelja Majku blagu!

 

Stablo se po plodu poznaje, dobro rodi dobrim, a zlo zlim plodom. Ako je tome tako, onda stablo sv. Ane i sv. Joakima valja ubrojiti među najbolja stabla. Iz njega je potekla Bogorodica, a od nje opet Isus, Božji Sin. Zato je posve opravdano da taj sveti bračni par, tog pravednog oca i svetu Majku odano štujemo. Mnogi su sveci na poseban način štovali sv. Anu, kao npr. sveti Augustin i sveta Terezija Avilska. Sveti je Augustin svake godine na blagdan svetice držao svečani govor u kojem je s puno govorničkog žara znao oduševiti brojne slušatelje za štovanje i zazivanje svete Ane. Sveta Terezija Avilska, nadarena učiteljica molitve, bila je ispunjena dubokom ljubavlju prema svetoj majci Ani. Često je i rado govorila o njenom dostojanstvu, njenoj moći i uvela je u svim samostanima karmelskoga reda posebne molitve u njenu čast.

 

U našoj župi, u filijalnoj crkvi u Lađanskoj, slavi se sveta Ana kao zaštitnica sela. Tako je u čast svete Ane u Lađanskoj bila trodnevnica uoči samog spomendana, gdje je bila mala duhovna obnova kroz koju je župnik, uz prigodnu katehezu i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, pokušao približiti i pripremiti vjernike za sam spomendan. Tijekom trodnevnice, vjernici su imali mogućnost za svetu Ispovijed. Trodnevnica je završila velikom svečanom misom koju je predvodio župnik Branko Šipura.