„Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:

Evo, Djevica će začeti i roditi sina

i nadjenut će mu se ime Emanuel

– što znači: S nama Bog!“

 

Mt 1,1-16.18-23

 

 

Početak Evanđelja po Mateju započinje rodoslovljem Isusa Krista. Da li kad čitamo Evanđelje i dođemo do tog dijela preskočimo taj dio jer smatramo da je nebitan i dosadan ili ga pročitamo iz poštovanja prema Božjoj Riječi, možda da možemo reći da smo pročitali baš sve u Bibliji ili samo zbog toga da slučajno nešto bitno ne bi propustili. Kako u Bibliji nije ništa slučajno tako nije ni slučajno početak Matejinog Evanđelja baš Isusovo rodoslovlje. U biti  to rodoslovlje je jedan veliki dio Starog  Zavjeta. To je samo još jedan od znakova da je kompletna Biblijska povijest usmjerena prema Isusu Kristu našem učitelju i spasitelju. Eto još jednom svi putovi vode do njega i preko njega i ništa bez njega. U rodoslovlju  su navedena muška pokoljenja što je bilo normalno za ono vrijeme u Židova. Ženama se nije baš pridavalo neko veće značenje, no u ovom rodoslovlju postoje i četiri žene Tamara, Rahaba, Ruta i Bešteba. Zašto, zato što su one rodile nasljednike, a nisu bile zakonite žene članovima rodoslovlja. I to se ne skriva uvrštavanjem imena tih žena još se ističe. U rodoslovlju se spominju kraljevi koji su bili loši kraljevi čak su i okrenuli leđa Gospodinu. Isto tako  tu su ljudi  siromašni i bogati i sa različitim staležima i položajima. Gospodin se ne stidi staviti četiri žene u svoje rodoslovlje, bezbožnike, velike grješnike. Zašto, zato što su to bili ljudi spremni na pokajanje, koji su bili spremni prihvatiti oproštenje, ljudi spremni vjerom prihvatiti ono što nudi Gospodin a to je milost. Svi oni shvatili su da ne mogu drugačije da je to jedino ispravno i pravedno. Moramo i mi priznati svoje grijehe, moliti za oproštenje, jer Gospodin ima plan za svakog od nas, samo ga mi moramo biti spremni prihvatiti. Gospodin se ne stidi staviti u rodoslovlje niti pogane, niti grješnike. Isus  se ne stidi svog rodoslovlja, a da li se mi stidimo Isusa?! Koliko smo ga puta zanijekali poput Petra, koliko smo puta okrenuli lice od njega, koliko smo puta rekli da ga ne poznajemo.

 

Marija kojoj je anđeo Gabrijel navijestio da će začeti po Duhu Svetom i koja je začela je još jedan dokaz kako je našem Gospodinu Bogu sve moguće. Josip koji je volio Mariju toliko da je bio spreman da je otpusti kriomice kako je ne bi izvrgnuo sramoti  nakon što ga je u snu posjetio anđeo Gospodnji i rekao mu što je istina on prihvaća Mariju istog trenutka. Crkva 8 rujna slavi rođenje Blažene Djevice Marije, koju je Bog odabrao od svih ljudi na zemlji i povjerio joj čast i zadaću rođenja samoga Boga. Začeta bez istočnoga grijeha, Marija je u potpunoj poniznosti vršila Božju volju, svjesna  veličine dara kojim je obdarena, kao i odgovornosti koja joj je povjerena. Rođendanska slavlja okupljaju ljude. Marijino rođenje okuplja Crkvu koja ga i liturgijski slavi, jer njeno rođenje najavljuje nešto daleko veće – Isusovo rođenje na Božić.

Za crkveni kalendar je karakteristično da za kalendarske spomendane svetaca uzima njihov “rođendan za nebo”, to jest njihov smrtni dan. U tri slučaja se, naprotiv, kao blagdan slavi početak zemaljskog života: Isusovo rođenje na Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja i Marijino rođenje – Malu Gospu 8. rujna. Drugim blagdanom slavi se i završetak njihova zemaljskog života. To je prije svega zbog zasebne uloge koju su u Božjem djelu spasenja imale ove tri osobe. Davna latinska izreka to ovako sažima: “Joannes fuit lucifer, Marija aurora, Christi nativitas ortus solis. – Ivan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo rođenje sunčev izlazak.” Iako je Mala Gospa manji blagdan, nezapovjedan, vrlo je drag puku. Toga dana mnogi hodočaste u marijanska svetišta ili barem na misu u najbližu crkvu. Mala Gospa donosi jesen pa se u puku kaže “Gospa Mala – jesen prava!” O Maloj Gospi se lastavice skupljaju za odlazak. U puku je riječ, da ih Marija odvodi u tople krajeve, kao što ih i vraća na proljetni marijanski blagdan Blagovijest (25. ožujka). (Izvor: Katolici.org)

 

Pozdravljamo Te, Marijo, Kćeri Boga Oca, Majko Isusa Krista, Zaručnice Duha Svetoga, uzvišeni Hrame Presvetoga Trojstva. Prepoznajemo te kao našu Sestru, milinu čovječanstva, Majku punu ljubavi, nositeljicu Krista, našeg života, znak nade i utjehe, savršenu sliku Crkve. Učini nas samo jednim srcem i jednom dušom s Tobom, da naviještamo koliko je velik Gospodin i prepoznajemo s radošću Njegovu prisutnost u svijetu.

 

Tebi odabranoj od Boga, za jedinstveno poslanje u povijesti spasenja, posvećujemo same sebe, naše djelovanje i naš život.

 

Utisni svoj pečat u naše duše, da ostanemo uvijek vjerni Bogu. Izlij na nas svoju ljubav Majke, prati nas na putu života. Utaži našu glad kruhom Riječi i Euharistije, da doživimo Tvoju majčinsku skrb prema nama. Ne dopusti da beskorisne i prolazne brige priječe naše traženje Boga.

 

Po djelu Duha Svetoga i Tvojoj vjernoj suradnji neka živi i raste u nama Krist Tvoj Sin da ostvarimo spasonosni Očev plan.

Amen.