Prva Sveta Pričest je posebno slavlje u kojem djeca u dobi od 10-tak godina, po prvi puta pristupaju euharistijskom stolu, te u pričesti blaguju Tijelo Kristovo. Od davnih vremena, ova su se slavlja održavala na vrlo svečani način i uvijek su prilika da se u tom trenutku obnove krsna obećanja. I u našoj župi to činimo svake godine početkom svibnja. S ovim je povezano i slavlje prve svete ispovijedi, koje prethodi prvopričesničkom slavlju.

 

Tijekom pripreme djece za Prvu Svetu Pričest veoma je važna roditeljska uloga. Roditeljska uloga u pripremi za Prvu Pričest i općenito u vjerskoj u vjerskoj pouci je neprocjenjiva.  Suvremeni svijet, usprkos svim svojim tehničkim dostignućima koja omogućuju brzu i udaljenu komunikaciju meÄ‘u ljudima ipak narušava mnoge društvene veze, a prva meÄ‘u njima jest Obitelj. Danas sve više nastaju obitelji koji se svode na samu jezgru, roditelje i djecu, dok obitelj u kojima bi zajedno živjele tri generacije (bake i djedovi) ima sve manje. U suvremenom svijetu rasporedom poslova i aktivnosti ugroženo je zajedništvo djece i roditelja. Mnogi su rastrgani izmeÄ‘u poslovnih i obiteljskih obaveza. Osim toga, svjedoci smo kako se i brojnost djece u obiteljima smanjuje. Pogrešno je mišljenje kako samo Crkva želi brojne obitelji tj. da je idealna obitelj za Crkvu ona koja ima troje, četvero ili više djece. Naime, princip odgovornog roditeljstva znači da roditelji sami odreÄ‘uju broj djece i vrijeme kad će ih imati. To znači da se nitko, pa ni sama Crkva ne miješa u intimu obitelji i njezinog života već odgovornost prepušta roditeljima. Princip odgovornog roditeljstva u vjerničkim obiteljima predstavlja samo smjernice prema kojima se odgovorni roditelji ponašaju. To znači da se pri odluci o broju djece trebaju odgovorno ravnati prema svojoj savjesti, odgovornosti te prema vlastitom narodu i prema Crkvi.

 

Obitelj je najčvršÄ‡a poveznica koja postoji meÄ‘u ljudima. Osobe koje žive u takvoj zajednici uspostavljaju neraskidive veze. MeÄ‘utim, obitelj je i istovremeno i tako krhka i raspadljiva ukoliko se obiteljski život zanemaruje i ne njeguju se obiteljske veze. Zato Crkva roditeljima pridaje najveću važnost u općenitom odgoju djece, posebno u vjerskom smislu. Nitko ne može, pa ni svi svećenici, časne sestre ili vjeroučitelji i učitelji ničim zamijeniti ili nadoknaditi ulogu roditelja u tako važnoj i odgovornoj zadaći koja je istovremena i teška, ali i prelijepa. Kroz vjerski i ostali odgoj djece obitelj ostvaruje svoje poslanje kao „kućne Crkve“. Roditelji su prvi navjestitelji vjere svoje djece i to ne samo riječima nego prvenstveno svojim primjerom. Bračna i obiteljska duhovnost, razgovor o Bogu u okrilju obitelji i zajednička molitva bitne su oznake i vrline jedne kršÄ‡anske obitelji koja tako svojim članovima omogućuje rast i sazrijevanje, ne samo u vjeri nego u svakom pogledu. Obitelj koje nastoje pratiti slavlje kršÄ‡anskih blagdana kroz godinu i koje nastoje sačuvati nedjelju kao Dan Gospodnji postižu daleko više od pukog održavanja tradicija ili pobožnog uvježbavanja u kršÄ‡anstvo. Oni stvaraju uvjete u kojima  njihovi članovi rastu ne samo u vjeri nego i u drugim humanističkim krepostima i na taj način te obitelji doista uključuju Boga u svoj svakidašnji život.

 

Dana 7. svibnja 2017. godine, na Nedjelju Dobroga Pastira, u našoj župi sv. Marka EvanÄ‘elista, 45-tero dječice je primilo sakrament Prve Svete Pričesti, kojeg su podijelili župnik vlč. Nedjeljko Androš te kapelan vlč. Mario Mazanik, koji su pripremali dječicu za taj posebni dan. Održano je svečano misno slavlje u našoj župnoj crkvi, u kojem su sudjelovala i sama dječica, svojim recitacijama i pjesmicama, koje su na kraju svete mise otpjevali na hrvatskom i slovačkom jeziku. Kroz svetu misu, Božju riječ su naviještali učitelji i vjeroučiteljica, koje su djecu pomno pripremale u školi, za dan Prve Svete Pričesti. Dječica su pod svetom misom obnovila svoje krsne zavjete držeći svoje svijeće, koje su im ministrantice pomogle upaliti. Pod svetom misom, župnik Nedjeljko je dječici kroz simboličnu i slikovitu propovijed poručio puno dobrih i pametnih savjeta, na primjeru dvije prazne čaše. Župnik je u ruku uzeo jednu plastičnu čašu i pokazao djeci, te poručio, da ta čaša bi trebala predstavljati njihov život, ako svoj život napune dobrotom, ljubavlju, poštovanjem, razumijevanjem,… bit će im dobro, no u ruci je imao i drugu plastičnu čašu, koju je zgužvao i razbio, te pitao prvopričesnike što se dogaÄ‘a ako svoj život ispunimo laži, svaÄ‘om, tučom, ružnim stvarima, ružnim riječima, psovkama i klevetama?! Objasnio je i rastumačio to ovako. Ako svoj život punimo svime ovim ružnim, pogotovo ružnim riječima i djelima, naš život će nalikovati na tu raspuknutu čašu! Od nje neće biti nikakve koristi! U nju nećemo moći ništa uliti, jer sve što ulijemo dobro u nju, iscurit će, jer je čaša raspuknuta! Takav bi mogao biti i naš život! No, isto tako usporedio je tu raspuknutu čašu s time što se dogaÄ‘a kada se mi u životu prema svojim bližnjima, prijateljima, roditeljima te svima drugima ponašamo bahato i bezobrazno, te ne baš lijepo, taj netko postaje nesretan i razbijen zbog naših riječi i djela, kao ta raspuknuta čaša.  Na kraju propovijedi je upitao djecu prvopričesnike na koju čašu žele da im životi više liče na onu čitavu u kojoj će biti ljubav, zajedništvo, mir, ljubav i prijateljstvo ili pak onu raspuknutu, koja će biti slomljena i raspuknuta?!

 

Na samome kraju svete mise, djeca su se zahvalila svojim roditeljima, nastavnicama i župniku vlč. Nedjeljku, zboru, ministrantima, te ostalom Božjem narodu. Nakon zahvale prvopričesnika, uslijedila je i zahvala nastavnicama, kojima su djeca uručili poklončiće. Zahvala i maleni darak nije zaobišao ni župnika vlč. Nedjeljka koji je najviše truda i vremena uložio u vjeronauk i nauk Crkve, da bi se ta dječica dobro pripremila za dan svoje Prve Svete Pričesti. Na koncu svega, ovaj svečani dan obilježen je i zajedničkom fotografijom.

 

---

 

 

---