Prva sv. PriÄest 2017 - Nedjelja Dobrog Pastira
Prva Sveta PriÄest je posebno slavlje u kojem djeca u dobi od 10-tak godina, po prvi puta pristupaju euharistijskom stolu, te u priÄesti blaguju Tijelo Kristovo. Od davnih vremena, ova su se slavlja održavala na vrlo sveÄani naÄin i uvijek su prilika da se u tom trenutku obnove krsna obećanja. I u našoj župi to Äinimo svake godine poÄetkom svibnja. S ovim je povezano i slavlje prve svete ispovijedi, koje prethodi prvopriÄesniÄkom slavlju.
Tijekom pripreme djece za Prvu Svetu PriÄest veoma je važna roditeljska uloga. Roditeljska uloga u pripremi za Prvu PriÄest i općenito u vjerskoj u vjerskoj pouci je neprocjenjiva. Suvremeni svijet, usprkos svim svojim tehniÄkim dostignućima koja omogućuju brzu i udaljenu komunikaciju meÄ‘u ljudima ipak narušava mnoge društvene veze, a prva meÄ‘u njima jest Obitelj. Danas sve više nastaju obitelji koji se svode na samu jezgru, roditelje i djecu, dok obitelj u kojima bi zajedno živjele tri generacije (bake i djedovi) ima sve manje. U suvremenom svijetu rasporedom poslova i aktivnosti ugroženo je zajedništvo djece i roditelja. Mnogi su rastrgani izmeÄ‘u poslovnih i obiteljskih obaveza. Osim toga, svjedoci smo kako se i brojnost djece u obiteljima smanjuje. Pogrešno je mišljenje kako samo Crkva želi brojne obitelji tj. da je idealna obitelj za Crkvu ona koja ima troje, Äetvero ili više djece. Naime, princip odgovornog roditeljstva znaÄi da roditelji sami odreÄ‘uju broj djece i vrijeme kad će ih imati. To znaÄi da se nitko, pa ni sama Crkva ne miješa u intimu obitelji i njezinog života već odgovornost prepušta roditeljima. Princip odgovornog roditeljstva u vjerniÄkim obiteljima predstavlja samo smjernice prema kojima se odgovorni roditelji ponašaju. To znaÄi da se pri odluci o broju djece trebaju odgovorno ravnati prema svojoj savjesti, odgovornosti te prema vlastitom narodu i prema Crkvi.
Obitelj je najÄvršÄ‡a poveznica koja postoji meÄ‘u ljudima. Osobe koje žive u takvoj zajednici uspostavljaju neraskidive veze. MeÄ‘utim, obitelj je i istovremeno i tako krhka i raspadljiva ukoliko se obiteljski život zanemaruje i ne njeguju se obiteljske veze. Zato Crkva roditeljima pridaje najveću važnost u općenitom odgoju djece, posebno u vjerskom smislu. Nitko ne može, pa ni svi svećenici, Äasne sestre ili vjerouÄitelji i uÄitelji niÄim zamijeniti ili nadoknaditi ulogu roditelja u tako važnoj i odgovornoj zadaći koja je istovremena i teška, ali i prelijepa. Kroz vjerski i ostali odgoj djece obitelj ostvaruje svoje poslanje kao „kućne Crkve“. Roditelji su prvi navjestitelji vjere svoje djece i to ne samo rijeÄima nego prvenstveno svojim primjerom. BraÄna i obiteljska duhovnost, razgovor o Bogu u okrilju obitelji i zajedniÄka molitva bitne su oznake i vrline jedne kršÄ‡anske obitelji koja tako svojim Älanovima omogućuje rast i sazrijevanje, ne samo u vjeri nego u svakom pogledu. Obitelj koje nastoje pratiti slavlje kršÄ‡anskih blagdana kroz godinu i koje nastoje saÄuvati nedjelju kao Dan Gospodnji postižu daleko više od pukog održavanja tradicija ili pobožnog uvježbavanja u kršÄ‡anstvo. Oni stvaraju uvjete u kojima njihovi Älanovi rastu ne samo u vjeri nego i u drugim humanistiÄkim krepostima i na taj naÄin te obitelji doista ukljuÄuju Boga u svoj svakidašnji život.
Dana 7. svibnja 2017. godine, na Nedjelju Dobroga Pastira, u našoj župi sv. Marka EvanÄ‘elista, 45-tero djeÄice je primilo sakrament Prve Svete PriÄesti, kojeg su podijelili župnik vlÄ. Nedjeljko Androš te kapelan vlÄ. Mario Mazanik, koji su pripremali djeÄicu za taj posebni dan. Održano je sveÄano misno slavlje u našoj župnoj crkvi, u kojem su sudjelovala i sama djeÄica, svojim recitacijama i pjesmicama, koje su na kraju svete mise otpjevali na hrvatskom i slovaÄkom jeziku. Kroz svetu misu, Božju rijeÄ su naviještali uÄitelji i vjerouÄiteljica, koje su djecu pomno pripremale u školi, za dan Prve Svete PriÄesti. DjeÄica su pod svetom misom obnovila svoje krsne zavjete držeći svoje svijeće, koje su im ministrantice pomogle upaliti. Pod svetom misom, župnik Nedjeljko je djeÄici kroz simboliÄnu i slikovitu propovijed poruÄio puno dobrih i pametnih savjeta, na primjeru dvije prazne Äaše. Župnik je u ruku uzeo jednu plastiÄnu Äašu i pokazao djeci, te poruÄio, da ta Äaša bi trebala predstavljati njihov život, ako svoj život napune dobrotom, ljubavlju, poštovanjem, razumijevanjem,… bit će im dobro, no u ruci je imao i drugu plastiÄnu Äašu, koju je zgužvao i razbio, te pitao prvopriÄesnike što se dogaÄ‘a ako svoj život ispunimo laži, svaÄ‘om, tuÄom, ružnim stvarima, ružnim rijeÄima, psovkama i klevetama?! Objasnio je i rastumaÄio to ovako. Ako svoj život punimo svime ovim ružnim, pogotovo ružnim rijeÄima i djelima, naš život će nalikovati na tu raspuknutu Äašu! Od nje neće biti nikakve koristi! U nju nećemo moći ništa uliti, jer sve što ulijemo dobro u nju, iscurit će, jer je Äaša raspuknuta! Takav bi mogao biti i naš život! No, isto tako usporedio je tu raspuknutu Äašu s time što se dogaÄ‘a kada se mi u životu prema svojim bližnjima, prijateljima, roditeljima te svima drugima ponašamo bahato i bezobrazno, te ne baš lijepo, taj netko postaje nesretan i razbijen zbog naših rijeÄi i djela, kao ta raspuknuta Äaša. Na kraju propovijedi je upitao djecu prvopriÄesnike na koju Äašu žele da im životi više liÄe na onu Äitavu u kojoj će biti ljubav, zajedništvo, mir, ljubav i prijateljstvo ili pak onu raspuknutu, koja će biti slomljena i raspuknuta?!
Na samome kraju svete mise, djeca su se zahvalila svojim roditeljima, nastavnicama i župniku vlÄ. Nedjeljku, zboru, ministrantima, te ostalom Božjem narodu. Nakon zahvale prvopriÄesnika, uslijedila je i zahvala nastavnicama, kojima su djeca uruÄili poklonÄiće. Zahvala i maleni darak nije zaobišao ni župnika vlÄ. Nedjeljka koji je najviše truda i vremena uložio u vjeronauk i nauk Crkve, da bi se ta djeÄica dobro pripremila za dan svoje Prve Svete PriÄesti. Na koncu svega, ovaj sveÄani dan obilježen je i zajedniÄkom fotografijom.