U vremenu crkvene godine koje zovemo Došašće, svečani adventski vijenac susrećemo na mnogim mjestima. Prisutan je u svim crkvama, premda nije liturgijski propisan, no sve češće ga nalazimo i na počasnom mjestu po kućama, u obiteljima, u različitim ustanovama, od vrtića do hotelske recepcije, na TV ekranu i u ilustriranom časopisu. Postavlja se na stol ili vrpcama objesi o strop. Može ga načiniti svatko sam, što je najbolja varijanta, ali i kupiti u cvjećarnici, na tržnici. Ima jednostavnih i raskošnijih, ali uvijek su to u krug spletene zimzelene grančice, ukrašene raznobojnim, ponajčešće ljubičastim, vrpcama (ljubičasto je u katoličkom bogoslužju boja došašća) i - najvažnije - u vijenac su okomito utaknute četiri svijeće. One se pale postepeno, po jedna više svaki od četiri adventska tjedna. I tako se čeka Božić! Adventski vijenac nije samo lijepi "cvjetni aranžman" u ogoljeno zimsko doba, nego on na specifičan način, diskretno, okuplja ukućane, angažira ih i upravlja u određenom pravcu. Podsjeća ih da nešto dolazi, potiče da to čekaju. 

 

Stariji će se sjetiti da "kod nas ranije nije bilo toga vijenca". Znatnije se proširio i udomaćio u posljednjih desetak godina. Primili smo ga iz Europe, osobite iz Austrije i Njemačke. Ondje je on u adventsko vrijeme doslovno svudašnji. No i tamo je došao tek poslije prvog svjetskog rata; "prenesen je" iz skandinavskih, protestantskih zemalja kao simbol života (zimzelen), rastućeg svjetla (postepeno paljenje svijeća) i očekivanja božićnog dolaska Kristova (Krist - svjetlo). Adventski je vijenac danas prihvatila gradska sredina, ali mu prijeti da preraste u ukras, a izgubi simboličnost i snagu poziva na božićnu pripravu. 

 

Ove Nedjelje palimo prvu Adventsku svijeću - Svijeću nade. Ovo slabašno svjetlo znak je naše čežnje za Bogom i njegovom puninom u vremenu kada se brzo gase malene nade, a žeđ za konačnim smislom biva sve većom. Molimo da naučimo kršćanski bdjeti u zahvalnosti za dar života i da u sebi osjetimo poziv koji je Bog podario svakomu čovjeku, da živimo život u ljubavi koju nam je u Isusu Kristu darovao. Ovo je svjetlo i znak naše molitve, ponajprije blagoslova. Zahvalimo Bogu za ljude, događaje i doživljaje koji su ostavili blagoslovni trag u nama. Ta nam iskustva pomažu da uklanjamo tamu iz svoga života i budemo blagoslov drugima.

 

Gospodine Isuse Kriste, ova svijeća koju palim

neka bude svijetlo

po kojem me Ti prosvjetljuješ

u mojim poteskoćama i odlukama.
Neka bude vatra, po kojoj Ti u meni spaljuješ

svako samoljublje i nečistoću i po kojoj griješ moje srce

i učiš me ljubiti.
Ja se ne mogu ovdje dugo zadržati.

 Sa svjetlom ove svijeće neka ostane ovdje dio mene

koje Tebi želim pokloniti.
Pomozi mi i dalje nastaviti moju molitvu,

djelom i radom u današnjem danu.

Preda mnom gori ova svijeća; gori nemirno,

čas manjim, čas jačim plamenom.
Gospodine i ja sam često nemiran.

Daj mi svoj Mir i Nadu.

Učini da budem miran i staložen.

Svijeća zrači svjetlo i toplinu. Gospodine,

daj da i ja budem svjetlo drugima.
Dok gori, svijeća se smanjuje, troši se u svojoj službi.

Ja često gledam samo na svoju korist.

Gospodine, daj da budem onaj koji služi.

Od ove svijeće se mogu upaliti i druge svijeće.

Gospodine, daj da budem drugima dobar primjer.

Amen!