U užurbanoj predbožićnoj atmosferi uličnog i trgovačkog blještavila u javnosti se malo govori o duhovnoj dimenziji priprave za Božić. Malo tko u medijima svraća pozornost da se kroz različite oblike pobožnosti vjernici pripremaju početkom crkvene godine u predbožićno vrijeme za Kristov dolazak. Iako se u posljednje vrijeme rjeđe prakticira, još mnogi vjernici u adventu imaju dane posta i odricanja od konzumiranja određene vrste hrane. Kako je nekoć nemrs bio u sve radne dane adventa, ovisno o običajima među vjernicima još se zadržala i ta praksa. U dane adventa kad predbožićna komercijalizacija dominira u javnosti, duhovna strana kroz molitvu, premda često nezapažena želi odgovora tim izazovima. Posebna pobožnost gaji se kroz mise zornice u svim krajevima Hrvatske. To su mise koje se slave u adventu u ranim jutarnjim satima u svitanje dana. Najčešće se slave u šest sati ujutro, a ima župa koje to čine sat ranije ili kasnije. Te mise imaju i pokornički značaj, jer vjernici moraju ustati rano da se stigne u crkvu i četverotjednoj pobožnosti odriču se sna.

 

 

Naziv za rane jutarnje mise koje se slave u zoru – zornice – jedan je od lijepih primjera ljubavi hrvatskog naroda prema vlastitom jeziku. Drugi narodi, pa ni slavenski, za ove rane mise nisu pronašli vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom rorate. Ovaj latinski naziv dolazi od riječi ulazne misne pjesme „Rorate caeli desuper et nubes pluant justum“  – “Rosite nebesa odozgor i oblaci Pravednog daždite”, koja preriče tekst starozavjetnog proroštva o spasenju (Usp. Iz 45, 7-8).

 

Mise zornice nastale su vjerojatno već u 5. stoljeću, nakon Kalcedonskog sabora i proglašenja dogme o Mariji Bogorodici, zbog čega imaju snažno marijansko obilježje. Riječ je zapravo o adventskim zavjetnim misama slavljenima na čast Blažene Djevice Marije. U početku su slavljene samo u subote došašća, no s vremenom su se počele slaviti i radnima danima. U Europi, osobito u germanskim krajevima, običaj slavljenja misa zornica proširio se u 15. stoljeću. U prijašnjim vremenima zornice su bile uvriježene u sjevernim hrvatskim krajevima, no danas su prisutne u čitavoj Hrvatskoj.

 

Prije liturgijske obnove Drugog vatikanskog sabora liturgijska boja misa zornica, zbog njihova marijanskog obilježja, bila je bijela, a ne ljubičasta. Danas, budući da zornice više nisu zavjetne mise na čast Blažene Djevice Marije već redovite adventske mise, njihova liturgijska boja je ljubičasta.

 

Mise zornice simboliziraju budnost kršćana u vremenu priprave za Božić, ali i budno iščekivanje konačnog Isusova dolaska na kraju vremena. Kršćani nastoje bdjeti nad svojim životom, ali i nad tuđim životima, kako ne bi izgubili vječni život. Misa zornica podsjeća i na drevna kršćanska vremena u kojima se – posebno u galskoj i bizantskoj liturgiji – došašće smatralo asketskom pripravom, što je sačuvano i danas. No, najnovija liturgijska obnova daje tijeku dana došašća veliko značenje. Obilježava ga „pobožno i radosno iščekivanje“, što je vidljivo i iz nedjeljnih liturgijskih čitanja. U došašću ne treba previdjeti budnost i molitvu, ali niti zaboraviti radost. Jer, došašće je ponajprije „radosno vrijeme, a činjenica da se ne pjeva Slava samo je pokazatelj želje da ona snažnije odjekne u svome izvorištu – u misi polnoćki“.

 

 

U različitim traženjima i lutanjima nakon Drugog vatikanskog sabora lijepa tradicija slavljenja misa zornica neko je vrijeme bila izgubljena. Nakon njihova u početku sramežljiva vraćanja, zornice su postajale sve veći ‘hit’. Danas, u većini župa diljem Hrvatske za vrijeme zornica crkve su dupkom pune, a posjećuje ih otprilike prosječni broj vjernika koji redovito pohađaju nedjeljne mise.

 

A što je s nama?! Da li smo se pripremili za Božić ili se još planiramo pripremiti?! Imamo li vremena za to?! Da li su u našim srcima pripremljene jaslice?! Koliko smo jaslica pripremili u srcima drugih?! Koliko ćemo Božića dati ove godine drugima?! Ne samo željeti „Sretan Božić“ nego ga i dati. Ne samo kupiti ga nekim skupim poklonom, nego svojom žrtvom i djelotvornom ljubavlju prema bližnjima. Da bi smo to mogli, potrebno je da si ovdje, svaki od nas pronađe unutrašnji mir, ako već ne kroz svakodnevne molitve, onda bar kroz sabranost i razmišljanje u miru i tišini, kakav je to život imao Gospodin, a kakav život imam ja. Da iz tih misli pronađem ideje i pute svojega budućeg života. Gospodin je došao i otkupio naše grijehe, otvorimo se prema Gospodinu i obratimo se. Predajmo mu i ove naše današnje grijehe. On će ih rado uzeti na sebe ako vidi da smo se promijenili, obratili i da smo odlučili ići putem gdje grijeh gubi bitku sa našom vjerom u budući istinit i pravedan život.

 

Probudi se! Ustani! Učini nešto od svojega života! Promijeni način kojim si do sada živio i radio. Razmisli što Krist očekuje od tebe kada dođe kao maleno Djetešce! Probudi se!

 

 

Pođi i ti na zornicu!