„U ono vrijeme uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Dok je on još govorio, gle, svjetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«“

 

Mt 17, 1-9

 

Čovjek se u svakidašnjim poslovima preoptereti, umori, pogubi… i zato mu je potreban odmor – dnevni, tjedni, godišnji. Potrebni su mu trenuci samoće, mira, promišljanja, ali i susreta – koji će ga odmoriti i obnoviti njegove duhovne i tjelesne snage. Isus se povlači na samotno mjesto i poziva Petra, Jakova i Ivana da mu se pridruže. (Iste one koje će pozvati na molitvu i u Getsemanskom vrtu.) O toj privatnoj objavi i doživljaju, smjet će pričati tek nakon Isusova uskrsnuća. Njima je bilo darovano iskustvo Božje slave u Isusu i prije njegove muke – kako bi bili učvršćeni u vjeri i u teškim trenucima svjedočenja za Isusa – „kao očevici njegova veličanstva.“

 

Isusov susret i razgovor s Mojsijem (predstavnikom Zakona) i Ilijom (predstavnikom proroka), završava glasom s neba: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Bog se tako u Isusu objavljuje kao punina Zakona i proroka. Njegovo Preobraženje znak je buduće Isusove, ali i naše slave u koju nas on uvodi. Na nama je opet jedan izbor – ući kroz molitvu u razgovor s Bogom i doživjeti vlastito preobraženje, ili ostati sam u promišljanju i slijeđenju „izmudrenih priča“ koje nas vode prema „preobražaju u kukca“ – na kojemu bi nam i F. Kafka pozavidio.

6. kolovoza Crkva slavi blagdan Preobraženja Gospodinova, koji na poseban način svjedoči istinu o Kristu kao Božjem Sinu, onom koji nam je po trenucima svoga preobraženja na brdu Taboru otkrio djelić nebeske slave i za koju se nadamo da ćemo je i mi jednom uživati.

 

 

 

Preuzeto sa: http://www.vjeraidjela.com/ne-zivi-covjek-samo-o-kruhu-6-kolovoza-preobrazenje-gospodinovo/