Kršćansko odricanje
1. KRŠÄ†ANI IMAJU DUŽNOST I PRAVO ZNATI I RAZUMJETI KRŠÄ†ANSKI NAUK
Iako nas vjernike Äesto optužuju za slijepo vjerovanje u stvari o kojima malo ili ništa ne znamo (dogmatizam), to u stvari nije istina. Prava istina jest da Crkva ne samo garantira, nego Äak i zahtijeva od svojih vjernika da upoznaju istine svoje vjere. Ovdje citiram kanon iz Kodeksa Kanonskog Prava: “ Laici, da bi bili u stanju živjeti po kršÄ‡anskom nauku i da bi ga i sami mogli naviještati i braniti, ako je potrebno, te da bi mogli imati svoju udio u vršenju apostolata, imaju obvezu i pravo da nauÄe taj nauk, svatko prema svojoj sposobnosti i svojem položaju. ” (Can. 229 §1). Drugim rijeÄima, u Crkvi ne postoje nikakva tajna znanja i tajni nauci, rezervirani samo za pape/biskupe/svećenike. Svaki vjernik, bez razlike, ima i pravo i dužnost prouÄavati sadržaj onoga što mu Crkva predlaže da vjeruje. U tome smislu, tema ovog razmišljanja biti ice ‘kršÄ‡ansko odricanje.’ Naime, Äesti je sluÄaj da se vjernici kroz korizmu odriÄu najrazliÄitijih stvari, a da istovremeno nemaju pravi odgovor – zašto to Äine. Odricanje, ako ne razumijemo zašto ga Äinimo, lako može probuditi odbojnost. Ispravno shvaćeno kršÄ‡ansko odricanje nikada neće probuditi odbojnost u onoga tko ga prakticira. Ovo razmišljanje treba Vam pomoći u tome smislu.
(PRIMJER BR. 1) - ÄŒEGA SE SVE ODRIÄŒEMO?
Pretpostavljam da svi poznajemo pojmove odricanja od mesa (nemrs), od hrane općenito (post), od slatkoga, od kave... to su ona odricanja s kojima smo svi bliski. Možda smo manje bliski s nekim drugim ‘manje materijalnim’ oblicima odricanja – odricanje od gledanja televizora, od slušanja glazbe, od korištenja mobitela, od braÄne nježnosti, od shopping-a... Nadalje, postoje i potpuno ‘duhovna odricanja,’ koja je teško sažeti u jednu rijeÄ, ali koja pojedincima Äesto teže padaju od ovih materijalnih. Npr. ako nekome godi kada ga drugi hvale (što samo po sebi ne mora biti ništa loše), može se on truditi izbjegavati situacije gdje ce ga ljudi hvaliti. Ako netko poznaje osobu koja mu nije simpatiÄna (što samo po sebi ne mora biti ništa loše), može se truditi upravo prema toj osobi biti blag i dobronamjeran. Itd.
2. PRAKSA ODRICANJA
Crkva poziva vjernike na ‘odricanje’ tijekom cijele godine (npr. nemrs petkom). Pa ipak, Crkva odricanje posebno naglašava tijekom 40 dana korizme. Prakse odricanja su najrazliÄitije i poÄesto zaboravljamo da odricanje može biti kako materijalno tako i duhovno. Svaki Katolik stariji od 14 i mlaÄ‘i od 60 godina starosti izriÄito je pozvan na odricanje (post) samo dva puta u godini: na ÄŒistu Srijedu (Pepelnica) i na Veliki Petak.
(PRIMJER br.2) - RAZLIÄŒITI MOTIVI ODRICANJA
Supruga ne podnosi što suprug gleda utakmice na televizoru. Ako se ona odrekne gledanja televizora kroz korizmu (što je samo po sebi dobro), ali u stvari na taj naÄin samo želi doći u poziciju da suprugu može prigovarati, onda je njen motiv odricanja potpuno krivi. Takvo odricanje nema puno veze s ‘kršÄ‡anskim odricanjem’ makar ga radio katolik, i makar ga radio u korizmi.
Crkva sugerira da bi se vjernici tijekom korizme trebali odricati neÄega. Pa ipak, ako bi motiv odricanju bio iskljuÄivo taj što Crkva to sugerira (ili Äak zahtjeva), onda to ne bi bio baš najsavršeniji motiv. Poslušnost Crkvenim zapovijedima je dobra, ali Äovjek može i bolje od toga.
Suprug i supruga odluÄe kroz korizmu subotom ne ići u shopping, s time da ce to isto vrijeme izriÄito posvetiti boravku s djecom za koju inaÄe ne nalaze dovoljno vremena. Ovdje je motiv potpuno ispravan – ljubav prema bližnjemu (djeci). Dakle, od tri primjera, prvi je potpuno krivi. Drugi nije loš, ali samo treći je zaista ispravan u kršÄ‡anskom smislu.
3. ZAŠTO SE ODRIÄŒEMO?
Kao i obiÄno, pitanje ‘Zašto?’ traži dva odgovora. Razlog tome je svakome jasan: kada Äovjeka pitamo zašto nešto radi, on treba odgovoriti dvije stvari. Prvo, on mora objasniti što ga motivira da to radi. Drugo, on mora objasniti što time što radi želi postići. Dakako da motiv i cilj nikada nisu odijeljeni, ali isto tako nisu niti istovjetni.
SAVRŠENI MOTIV odricanja jest ljubav. NajrazliÄitiji motivi mogu Äovjeka navesti na odricanje. Neki motivi su savršeniji, a neki drugi su manje savršeni ili Äak opaki. U kršÄ‡anstvu ljubav je najviša krepost, i jedino ono odricanje koje je motivirano ljubavlju jest savršeno odricanje. S druge strane, osim ljubavi, motiv odricanju može biti i potpuno krivi. Npr. netko se može odricati zato sto mrzi, pa svojim odricanjem želi drugome naškoditi. TakoÄ‘er, Äovjek se može neÄega odreći samo zato što je zavidan, pa odricanjem od neÄega želi drugu osobu povrijediti. Ova dva motiva vodila bi ka potpunom izopaÄenju kršÄ‡anskog pojma odricanja.
PRAVA 'META' odricanja treba biti druga osoba – ‘moj bližnji.’ Ljubav, ukoliko postoji, usmjerena je prema nekome ili neÄemu. Svaki Äovjek koji kaže ‘ja ljubim’ svakako je u stanju reći i ‘koga ili što ljubi.’ U tome smislu, nije dovoljno reći samo ‘motiv mojem odricanju je ljubav.’ Time još nije puno reÄeno. Cjelovita reÄenica mora glasiti: ‘motiv mojem odricanju je ljubav prema ... (nekome/neÄemu).’
(PRIMJER br.3) - CILJEVI ODRICANJA
Velika je razlika izmeÄ‘u Äovjeka koji se odriÄe slatkiša kroz korizmu zato da bi smršavio, i Äovjeka koji se odriÄe slatkiša kroz korizmu zato jer želi te iste slatkiše pokloniti nekom bolesnom djetetu. U oba sluÄaja, motiv je ljubav. U prvom sluÄaju radi se o sebeljublju, a to je u kršÄ‡anskom kontekstu potpuna perverzija odricanja. U drugom sluÄaju radi se o ljubavi prema bližnjemu, a to je ono na što nas Krist poziva.
4. ODRICANJE OD VLASTITOG DOBRA
Odricanje od nekog vlastitog dobra jest jedino ispravno odricanje. Stotinu puta se može Äuti: ‘kroz korizmu se odriÄem psovanja,’ ili ‘kroz korizmu se neću alkoholizirati,’ ili ‘kroz korizmu neću griješiti bludno’ itd. U kršÄ‡anskom smislu, ovakva ‘odricanja’ su apsurdi, jer se radi o zlu koje ionako nikada ne bi trebalo Äiniti. Ne Äiniti zlo pada meÄ‘u temeljne dužnosti na koje nas savjest uvijek poziva. Dakle, predmet odricanja nikako ne može biti neki vlastiti porok ili neko unaprijed isplanirano zlo. Istina, dobro je kroz korizmu vježbati se u izbjegavanju osobnih poroka, ali to nikako ne može biti shvaćeno kao ‘odricanje.’ Predmet odricanja može biti jedino i iskljuÄivo neko osobno dobro, a samo odricanje mora biti slobodno i bez prisile.
(PRIMJER br. 4) - PREDMETA ODRICANJA:
1) Ako bi alkoholiÄar rekao da se kroz korizmu odriÄe alkohola, a s nakanom da će nakon korizme nastaviti piti, to bi bilo ismijavanje smisla odricanja. Opijanje je samo po sebi loše, i to ne može biti predmet odricanja. 2) Pušenje samo po sebi ne mora biti zlo. Ako Äovjek puši umjereno, da mu ne to ne šteti zdravlju ili kućnoj kasici, to samo po sebi nije zlo. Takav Äovjek, ako bi se odrekao pušenja kroz korizmu s nakanom da npr. ušteÄ‘eni novac nekome daruje, to bi bilo kršÄ‡anski pozitivno odricanje. On se odriÄe osobnog dobra, što nije dužan uÄiniti, a motiv je ljubav prema drugome (nekome će dati ušteÄ‘eni novac). 3) Ako bi se suprug i supruga suglasno odluÄili kroz korizmu suzdržavati od braÄne ljubavi, odluÄivši pri tome da tu žrtvu prikazu Bogu na neku nakanu (npr. da im djeca budu zdrava), to bi u kršÄ‡anskom smislu bilo vrlo pozitivno odricanje. Oni bi se odrekli osobnog dobra, što nisu dužni uÄiniti, a motiv onome što Äine bila bi ljubav (nakana za zdravlje djece koju prikazuju Bogu).
5. PLODOVE ODRICANJA TREBA DAROVATI DRUGOME
Maloprije je reÄeno da je u kršÄ‡anskom smislu ‘odricanje od osobnog dobra’ jedino prihvatljivo odricanje. Drugim rijeÄima, ako sam se odrekao ‘osobnog dobra,’ onda je pitanje što ću s njime uÄiniti. Ako osobno dobro ne ‘trošim’ na sebe (odrekao sam ga se), što ću s njime uÄiniti? Ovdje naše kršÄ‡anstvo dolazi posebno do izražaja – plodove ću dati drugome. Ako plodove odricanja nisam dao drugome, moje odricanje je vrlo sebeljubno i nekršÄ‡ansko.
(PRIMJER br.5) - DARIVANJE PLODOVA ODRICANJA
1) Ako Äovjek posti kroz korizmu, onda su tu dvije vrste plodova u pitanju. S jedne strane, tu je osobna patnja koja nastaje radi posta – to je ‘plod odricanja’ koji nije opipljiv. Tu patnju Äovjek treba prikazati Bogu po nekoj nakani, inaÄe ona postaje besmislena. S druge strane, postom Äovjek uštedi i odreÄ‘eni novac. Ako će taj novac nakon korizme potrošiti na samoga sebe, onda to odricanje opet nije imalo smisla. Taj novac treba biti darovan drugome koji je u potrebi. 2) Ako se Äovjek tijekom korizme odrekao gledanja televizora, onda će plod toga odricanja biti odreÄ‘eno ‘slobodno vrijeme.’ Ako bi Äovjek to slobodno vrijeme trošio na sebe (npr. surfanje Internetom), takvo odricanje bilo bi besmisleno. Naprotiv, taj plod odricanja (slobodno vrijeme), treba biti darovano drugome - bilo vlastitoj obitelji i boravku s supružnikom i djecom, prijateljima, Bogu u molitvi, ili nekoj karitativnoj aktivnost...
6. OBEĆAO SAM ODREĆI SE (TIJEKOM KORIZME), A NISAM USPIO
ÄŒesto puta precijenimo vlastite snage, pa se u korizmi odreÄemo neÄega sto na kraju ne uspijemo ostvariti. Važno je znati da time nismo poÄinili grijeh. Odricanje je dobro i pozitivno, no ono nije dužnost ili obveza (osim propisanih). U tome i jest veliÄina odricanja – Äinim ga potpuno slobodno i neobvezno, iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Dakle, bolje je ako uspijem ostvariti što sam obećao. No, ako ne uspijem, to nije grijeh. To se raÄ‘e može smatrati osobnom nesavršenošÄ‡u.
KRATKI VODIČ U ODRICANJU
Ovdje predlažem jedan klasiÄni uzorak koji može pomoći prilikom odluÄivanja o korizmenom ili bilo kojem drugom odricanju:
1) Trebam toÄno definirati koji je cilj moga odricanja – to je trenutak prepoznavanja potrebe u moga bližnjega.
2) Trebam toÄno definirati Äega ću se odreći da bi u konkretnom sluÄaju pomogao bližnjem – to je trenutak odluke kojeg vlastitog dobra ću se odreći.
3) Trebam plodove odricanja prikazati – duhovnu žrtvu prikazujem Bogu, a materijalnu i fiziÄku pomoć bližnjemu.
ZAKLJUÄŒAK
Kada razumom vidim neki cilj gdje svojim odricanjem mogu pomoći (dobro bližnjega), onda trebam toÄno definirati Äega ću se odreći (vlastito dobro), i plodove svoga odricanja stvarno i darovati drugome (bilo duhovno bilo fiziÄki). Ako bilo koji od ovih elemenata nedostaje, moje odricanje može postati nesavršeno, ili besmisleno, ili u najgorem sluÄaju može Äak prerasti u potpuno zastranjenje. Naprotiv, odricanje od vlastitog dobra iz ljubavi prema bližnjemu postaje izvor blagoslova za obojicu. Ne treba sumnjati da je takvo odricanje Bogu drago i da ga On rado prima.
Preuzeto sa: http://novaeva.com/datoteke/dokumenti/Krscansko_Odricanje.pdf