Krist Kralj
„Ti Kriste Kralj si vjekova, Ti vladar sviju naroda,….“ – pjesma koja odzvanja u našim crkvama i u našim srcima na svetkovinu Krista Kralja. Svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja koju slavimo posljednje nedjelje u godišnjem liturgijskom ciklusu, tj. prije samoga početka Došašća. Tu svetkovinu ustanovio je papa Pio XI. u svojoj enciklici „Quas Primas“ 11. prosinca 1925. godine. Bio je to njegov odgovor na tadašnji rast sekularizma, te širenje bezbožnog nacizma i komunizma koji su nijekali Kristov suverenitet. Povod je bila 1600. godišnjice prvog općeg sabora održanog 325. u Niceji. Svetkovina se slavila posljednje nedjelje listopada, a nakon Drugog vatikanskog sabora papa Pavao VI. prebacio ju je 1969. na posljednju nedjelju prije početka Došašća, što je obično krajem studenoga. Odabrano mjesto u kalendaru (kraj crkvene godine) želi vjernika podsjetiti da je Krist i njegovo Nebesko kraljevstvo cilj vjerničkoga zemaljskoga putovanja. I došašće vjernika podsjeća na konačni dolazak Krista Kralja, na koncu svijeta. Krist je Kralj ljubavi, pravde i mira. Krist je gospodar svijeta i vremena, života i smrti i kralj cijeloga čovječanstva. Krist Kralj je početak, središte i žarište svijeta i života, svemu daje postojanost i smisao. Ne bismo mogli zamisliti sebe i ovaj svijet bez Krista. Krist Kralj je svjedok vjerni, Kralj kraljeva, Gospodar gospodara, Sin čovječji suvereni vladar, ima moć opraštati grijehe, gospodar je subote, održat će posljednji sud i Božje izabranike privesti spasenju. On, Alfa i Omega svega stvorenoga, došao je od Boga da ljudima objavi spasenje, da ih otkupi i na kraju povijesti okonča zemaljska kraljevstva uzdignućem kraljevstva Božjega. To je biblijska istina na koju se i danas nadovezuje svako ljudsko kršćansko razmišljanje o Kristu Kralju i njegovoj proslavi.
Zemaljska kraljevstva imaju često nepravedne, okrutne i grešne vladare s njima su mnoga kraljevstva završila u kaosu i krvoproliću. Božje kraljevstvo je vladavina dobra, milosrdne ljubavi, mira i beskrajnog povjerenja. Znak takve vlasti nije gospodovanje nad drugima, već služenje, ljubav i križ na kojemu je pokazano koliko Bog voli ljude i što je sve spreman učiniti za njihovo spasenje. Isusova kraljevska kruna nije od zlata, nego od trnja, on se nije zakraljio u sjaju ljudske slave, već u sramoti i ruglu na Kalvariji. Prihvatiti takvoga Kralja nemoguće je bez vjere i milosti. U raspetome Nazarećaninu prepoznati Krista kralja moguće je samo uz prosvjetljenje Duha Svetoga, stoga prosvijetljeni vjernici uporno mole: „Dođi kraljevstvo tvoje!“ Ljudima Isusova vremena nije bilo teško vjerovati u njegov kraljevski suverenitet dok su promatrali kako liječi bolesnike, zapovijeda vjetrovima, izgoni zloduhe i uskrsava mrtve, ali kako prepoznati kralja u Isusu pod trnovom krunom, dok razapet na križu umire pod nebom koje šuti? Ljudi male vjere, kao što su bili apostoli, tada gube odvažnost, zahvati ih strah i potraže spas u bijegu. Samo Božje gledanje ili savršena ljubav i povjerenje mogu vidjeti Božju istinu usred tolike tame. Istina je pak da Isus podlažući se ljudskoj zlobi i nevjeri, vrši volju nebeskog Oca.
I kad je Pilat pitao Isusa: "Ti si, dakle, kralj? Isus mu je odgovorio: "Ti kažeš! Da, kralj sam! - Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je od istine, sluša moj glas.“ (Iv 18, 37). Stoga Isus ima pravo tražiti da tu istinu prihvatimo da joj svoj razum podložimo. On je prema tome Kralj i Gospodar našega razuma u pitanju našeg odnosa prema Bogu, prema bližnjemu i nama samima. Osim razuma, te iskre božanstva u nama. Bog nas je obdario i slobodnom voljom. Velik je, ali i strahovit je taj dar slobode jer nas može privest Bogu i spasenju. Što za nas kršćane znači da je Isus naš kralj, da je naš Gospodin? On je naš spasitelj, oslobađa nas od svakoga stanja zla, izbavlja nas od "vlasti" koja porobljuje naš život; njemu stoga možemo slobodno povjeriti svoj život. On nas uči da je najbolji oblik da sebe ostvarimo dar našeg pristanka i našega služenja čime najbolje surađujemo na pomirenju ljudskog roda u pravednosti i miru. Priznati Krista svojim "kraljem“ za nas kršćane znači živjeti i djelovati u svijetu kao što je to On činio. Krist Kralj zahtijeva da ga svi svojevoljno pratimo i nasljedujemo. Traži od nas da mu se sami podložimo i da se zajedno s Njime damo na to, da osvojimo svijet za Njegovo kraljevstvo.
…Ti sudac si jedincati, svih umova i srdaca,…
Na samu svetkovinu Krista Kralja ove godine se spominjemo i spomendana svete Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe, glazbenika i pjesnika, a posebno onih koji svojim glazbenim umijećem pridonose ljepoti svete mise i drugih liturgijskih slavlja. Njezino ime nađeno je u najstarijim popisima kršćanskih mučenika. Sveta Cecilija umrla je mučeničkom smrću, jer je svjedočila za Krista i Njegovu ljubav. Smatralo se da je Cecilija za svog života bila tako bliska nebu da je mogla čuti anđeosko pjevanje. Govorilo se da može svirati na svakom glazbalu. Zato se časti kao zaštitnica glazbe i glazbenika. Na slikama se obično pojavljuje slušajući glazbu, pjevajući ili svirajući na kakvu glazbalu. Posebna su joj oznaka orgulje. Ponekad se pojavljuje s tri ožiljka na zatiljku. Na glavi ili u njezinoj blizini često joj je kruna od bijelih ili crvenih ruža.
Svetkovina Krista Kralja i spomendan svete Cecilije u našoj župi obilježili su se velikom svečanom svetom misom, te koncertom prikladne duhovne glazbe. Veliku svečanu svetu misu u 10:00 sati u župnoj crkvi svetog Marka Evanđeliste predvodio je vlč. Mario Večerić - ravnatelj Katoličke osnovne škole u Virovitici i pastoralni suradnik u Župi sv. Terezije Avilske u Suhopolju. U večernjim satima, održan je i koncert duhovne glazbe koji je objedinio sve, molitvu i zahvalu. Na koncertu duhovne glazbe nastupio je „VIS Put, Istina i Život“ – mladi bend iz Požege koji se sastoji od solistice Ivone, Marka, Domagoja, Franje i Josipa na gitari u pratnji vlč. Maria Večerića na klaviru, a kojima su se priključili i mladi župe svetog Marka Evanđelista.
Ovim putem od srca zahvaljujemo svima koji su izdvojili svoje dragocjeno vrijeme, te svojim prisustvovanjem uveličali ovaj događaj kao i onima koji nisu bili u mogućnosti doći, ali su u mislima bili uz nas. Župna crkva bila je ispunjena pjesmom koja se orila i prodirala te ispunjala srca prisutnih Božjom ljubavi, nježnošću i milinom. Zahvaljujemo se „VIS Put, Istina i Život“ i vlč. Večeriću, što su unijeli radost u našu crkvenu zajednicu, te im uljepšali dan svojim nastupom. Ovaj predivni dan, koji je bio ispunjen svetom misom, koncertom, susretom, duhovno-meditativnim programom okončali smo zajedničkim druženjem u župnoj dvorani.
Nadamo se da ste uživali!
