“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek. Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i Otac moj ljubiti njega i k  njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh“.

 

Iv 14,15-16.23-26

 

Blagdan Duhova označuje prijelaz iz starog saveza. To vidimo u sljedećem: na dan kada je židovska zajednica slavila dar Zakona dan po Mojsiju na brdu Sinaj, na taj isti dan na zajednicu Isusovih vjernika silazi Duh čime započinje novi odnos s Bogom. S Isusom i djelovanjem tog Duha vjernik nije više onaj koji bila poslušan Bogu obdržavajući zakone dane po Mojsiju, nego onaj koji sliči Ocu živeći ljubav sličnu njegovoj. U tome se očituje dar Duha. Danas nam liturgija predstavlja Ivanov evanÄ‘eoski ulomak, no ne daje nam sve retke. Stoga ćemo se i na njih osvrnuti.

 

 

Nakon što je Isus, za vrijeme Posljednje večere, pranjem nogu učinio svoje učenike sposobnim ljubiti, sada to od njih i traži. Piše evanÄ‘elist: “Ako me ljubite“ – to je prvi put da Isus od svojih traži ljubav – a to čini tek što ih je učinio sposobnim za ljubav – „zapovijedi ćete moje čuvati.“ Isus je na Posljednjoj večeri dao jednu jedinu zapovijed: „Zapovijed vam novu dajem“ – „zapovijed nova“ ne znači još jedna koja se dodaje ostalim, nego zapovijed koja po svojoj kvaliteti nadilazi odnosno zamjenjuje sve ostale – a ta zapovijed glasi: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“. Prema tome, postoji samo jedna zapovijed. Kako to onda Isus sada govori: „zapovijedi ćete moje čuvati“? Postoji jedna jedina zapovijed – zapovijed ljubavi – a ona se ostvaruje na mnoge izvanjske načine koji za svakog čovjeka postaju kao propisi, zapovijedi.

 

„I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja“ Grčki izraz „Paraklit“ nije lako prevesti na naš jezik. Tko je to Paraklit? To je osoba koju se poziva u pomoć. Ovaj pojam možemo prevesti na mnoge načine koji ne uspijevaju izreći bogatstvo grčkog izraza. Mi smo ga preveli s „Branitelj“ koji najbliže opisuje sadržaj te riječi. On bi bio kao neki zaštitnik na sudu ili odvjetnik. Dakle, ovdje se ne radi o nekom imenu nego o službi koja izriče djelovanje Duha. No, postoji razlika: dok paraklit dolazi u pomoć i kada završi svoj dio posla on odlazi – Duh kao Branitelj ne samo da dolazi pomoći kada treba nego ostaje zauvijek: „da bude s vama zauvijek“. Želi reći da djelovanje Duha nije samo posljedica neke opasnosti i pružanja pomoći nego je njegova prisutnost i djelovanje jedna konstanta – neprestano je prisutan.

Isus nastavlja: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti“. EvanÄ‘elist je u svom Proslovu napisao da se Riječ nastanila meÄ‘u nama. Isus to sada ostvaruje. Kada je prisutna zajednica ljubavi, kada je ljubav od Boga primljena dalje komunicirana prema braći ljudima, kaže Isus: „i moj Otac će njega ljubiti i kod njega se nastaniti“.

 

ÄŒovjek postaje jedino istinsko svetište iz kojega isijava Božja ljubav, Božje milosrÄ‘e. Bog Isusa nije Bog koji traži žrtve, nego je On taj koji se nudi čovjeku, od kojega traži da bude prihvaćen kako bi svoju božansku ljubav proširio i na druge. Važna je ta Isusova izjava. Bog se ne nalazi više u Hramu kamo su ljudi morali dolaziti i gdje su se podvrgavali odreÄ‘enim obredima čišÄ‡enja. Bog se ne nalazi na mjestu kamo su mogli doći samo izabrani dok su mnogi bili isključeni, odbačeni. Sada je sâm čovjek svetište, to jest zajednica Isusovih vjernika koja ima zadaću ići prema odbačenim, marginaliziranim. Isus nastavlja: „Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla“.

 

Riječ Očeva je takva da u sebi sadrži stvarateljsku snagu. Prihvaćanje te Riječi čini da zajednica cvjeta, odnosno da u njoj buja život. I evo Isusova zaključka: „To sam vam govorio dok sam boravio s vama“. Nalazimo se pred trenucima kada će Isus biti ubrzo uhvaćen. Stoga se ponovno vraća na temu Paraklita: „Branitelj – Duh Sveti“. Po prvi put Isus ga naziva „svetim“. Taj izraz ne označuje samo nebesku kvalitetu Duha, nego njegovo djelovanje – posvećenje – to jest odvajanje od strane zla onoga tko ga prihvati kako bi ga privukao na stranu dobra i time posvetio.

 

 

„Koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh“. Ovo nije neka nova poruka, nego dublje razumijevanje Isusove poruke. To znači: prisutnost i djelovanje Duha u zajednici dat će joj sposobnost da na novi način odgovori na potrebe današnjeg čovjeka.

 

 

Preuzeto sa:

http://www.vjeraidjela.com/duhovi-c-komentar-evandelja/