Druga Nedjelja Došašća - Sveta Barbara
U prvoj nedjelji čuli smo glas koji nam je najavio dolazak Gospodinov, a danas slušamo novi glas koji nas potiče na pripremu na taj dolazak. Priprava naših duša jest drugi čin adventa, drugi korak prema malome Isusu. Pri dolasku Velikog Kralja neka se očiste srca ljudska i tako dostojni pođu njemu u susret. Zato u današnjoj svetoj misi čujemo drugog glasnika koji kliče: “Pripravi se Jeruzaleme!” (Jer 6,8; Iz 51,17). A svećenik u pristupnoj molitvi na sv. misi moli: “Potakni, Gospodine, naša srca da pripravimo putove Jedinorođenome Sinu Tvome, da Ti po Njegovu došašću budemo dostojni služiti očišćenim dušama”. Mir Božji potrebit je danas svim ljudima jednako kao u vrijeme porođenja Isusova. Zar ne vidimo kako mnogi socijalni sistemi nastoje da uspostave mir, slogu i jedinstvo, ali nema uspjeha jer su daleko od Boga. Mjesto da Ga ljube, oni vode rat protiv Njega. Molimo Božansko Djetešce da gane ove okorjele grešnike koji lutaju u tami. Molimo za njih i ne bojmo se njihove mržnje. Treba da se borimo, ali je pobjeda naša jer je Emanuel – Bog s nama. Ne smijemo klonuti duhom kad je s nama On koji vječno i slavno vlada i pobjeđuje jer je nemoćno zlo: mi smo vječni, s nama je Bog.
Nema radosti i obraćenja bez ljubavi. „Svako stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca“ (Mt.3.10). Pobrini se za plodove duha. Naš Bog nije mučitelj, već naša beskrajna Ljubav, sama Dobrota. Krenuo si za njim. Ustraj na tom putu spasa. Kad ti prijatelj najavi svoj dolazak, nećeš pobjeći od kuće, niti ćeš ići na spavanje, već ga spremno i radosno dočekati. Gospodin se uputio k nama. Čuo si. Najavio ti je prorok Izaija, najavio Ivan Krstitelj. Budi „kod kuće da te nađe“. Iziđi mu u susret sa svijećom ljubavi u srcu svome. Znaš li kako su prošle mudre, a kako lude djevice? Počašćen si pozivom, opravdaj to svojim odazivom. Znaš da postoji nutarnja i vanjska priprema. Obavi to kako dolikuje djeci Božjoj. Odnos nas i Boga je odnos roditelja i djeteta. Nije to odnos između gazde i sluge, između robovlasnika i roba, između feudalca i kmeta. To je odnos ljubavi i povjerenja. Nije Bog nebeski policajac koji odozgo gleda hvatajući nas u prekršajima. To je iskrivljena slika Boga, karikatura, zato ga ostavljaju. Nisu shvatili što je Bog, zato ga i ne mogu voljeti. Sjetimo se pouke o izgubljenom sinu. To je naš Bog, koji te voli bez obzira na tvoje nestašluke.
Nema čovjeka koji stojeći kraj mrtva oca ili majke ne lupa sebe u glavu govoreći: Bože moj zašto nisam bio bolji ocu, zašto sam morao tolike brige nanositi majci? Volio ih je, ali ipak osjeća da je mogao biti bolji. Vjernici smo. Poštujmo Boga. Mogli bi i više. Nema radosti bez ljubavi. Nema obraćenja bez ljubavi. A gdje nema ljubavi nema ni sreće. Da to postignemo potrebno je obraćenje.
Danas na drugu Nedjelju došašća slavimo i svetu Barbaru. Sveta Barbara je bila svetica iz 3 stoljeća, jedna od glasnica u Došašću koja nam naviješta Božić – rođenje Isusovo. Sveta Barbara bila je djevica i mučenica, a živjela je od 273. godine do svog mučeništva 290. godine. Barbara je i jedna od 14 svetaca pomoćnika u nevolji, a njezino ime dolazi od grčkoga – barbarus, što znači stranac. Zaštitnica je vatrogasaca, rudara i dobre smrti, seljaci ju zazivaju za nevremena da ih zaštiti od groma i vatre, u ratovima Barbaru su u pomoć zvali i artiljerci, što je svakako vezano uz životopis ove svetice. Njene relikvije nalaze se u crkvi svetoga Vladimira u Kijevu, u Ukrajini. Vrlo je popularna u Rusiji, a po njoj je nazvan i cijeli jedan grad u Americi: Santa Barbara (Kalifornija). Niz je pučkih običaja u našemu narodu vezanih uz svetu Barbaru, pa se tako danas u nekim krajevima sije božićna pšenica, kao simbol plodnosti zemlje, u našim molitvama i za slijedeću godinu.
Prema legendi, Barbara bijaše kćerka Dioskorusa, bogatog trgovca i plemića u gradu Nikomediji u Maloj Aziji, lijepa, inteligentna i načitana. Kako je bila lijepa, čuvao ju je kao dragulj želeći je udati za bogatog prosca. Prije nego je otišao na dulje putovanje, zatvorio ju je u toranj s dva prozora. Kad se vratio, našao je na tornju probijen treći prozor, a na pragu njemu mrski znak križa. Barbara mu je hrabro priznala da je ona dala učiniti oboje: tri prozora, da je podsjećaju na tajnu Presvetog Trojstva, a križ, da je podsjeća na otkupljenje. Tajno je Barbara prešla na kršćanstvo. Otac koji je bio poganin, pobjesnio je od gnjeva i htio nju ubiti. Uspjela je na čudesan način pobjeći u planine, gdje se sakrivala dok je nije odao jedan pastir. Zatočili su je i mučili, no rane su svaki put čudesno zacjeljivale. Na kraju je osuđena na smrt. Po nalogu suda, njen otac osobno joj je odrubio glavu. Ubrzo nakon toga, pogodila ga je munja i umro je. Barbarina mučenička smrt dodatno potiče vjernike kao primjer prave vjere koja vječno cvate kao mlada i uvijek zelena livada.
Zanimljivo je da su svetu Barbaru za vrijeme ratova u pomoć zazivali artiljerci i to ne samo katolici već i protestanti, koji donekle zaziru od štovanja svetaca. Njezine uspomene nije nestalo ni u protestantskim zemljama kad je reformacija zbrisala spomen mnogih svetaca. U Americi postoji Red svete Barbare, vojno društvo artiljeraca. Na blagdan Svete Barbare u nekim krajevima sije se na tanjurić božićna pšenica, kao simbol plodnosti zemlje, u našim molitvama i za slijedeću godinu. U Njemačkoj primjerice na blagdan Svete Barbare odreže se grančica s trešnje, stavi u vodu i na toplo da procvjeta do Božića. Tako Sveta Barbara simbolizira proljeće usred zime, kao svetac uslijed svijeta svoju vjeru i predanost Bogu. Njena ljepota ovjekovječena je i u likovnoj umjetnosti, gdje je prikazana s mačem i kaležom u ruci te kulom ispod nogu.
Sveta Barbaro – moli za nas!